Nakon što je na referendumu izglasano napuštanje Europske unije i krenula neizvjesna procedura zvana Brexit, britanska se vlada odlučila i za snažan simbolički korak. Odlučili su tiskati nove (stare) plave putovnice koje bi zamijenile ove postojeće (bordo) s oznakom Europske unije. Navodno bi povratak staroj putovnici trebao predstavljati simbol povrata britanskog suvereniteta. No, kao što to često biva sa simbolima i suverenitetom, stvari su krenule u krivom smjeru.
Naime, premda još nije službeno potvrđeno, izgleda da je posao tiskanja novih putovnica dobila jedna francusko-nizozemska kompanija. Čim se saznalo da posao vrijedan 490 milijuna funti nije dogovoren u skladu sa zahtjevima “simbola” i “suvereniteta”, uslijedile su burne reakcije. Naravno, prednjačili su predstavnici kompanije De La Rue, britanske kompanije koja je do sada obavljala za vladu tiskanje putovnica. Vlasnik, Martin Sutherland, pozvao je premijerku Theresu May da dođe u njegovu tvornicu i objasni “predanim radnicima” odluku o seljenju proizvodnje “britanske ikone”.
Sutherland priznaje da su izgubili posao pod regularnim uvjetima, tj. u cjenovnoj borbi na otvorenom tržištu, ali dodaje da to ipak nije pošteno jer bi u Francuskoj bilo zabranjeno njegovoj kompaniji da se uopće natječe za isti posao. Na sličnom su tragu bili i predstavnici oporbe koji su kritizirali odluku. Laburistički zastupnik John Spellar je izjavio da se nijedna europska zemlja tako ne ponaša, već da štiti vlastitu industriju. Dok su se Liberalni demokrati dodatno zabrinuli i zbog pada vrijednosti funte, sugerirajući time da će uvoz vlastitih putovnica time biti još skuplji.
Ironija je tolika da joj se naslađuju i protivnici i zagovaratelji Brexita, neovisno o političkim preferencama. No, teško da je ovako nešto bilo neočekivano ako znamo da je referendum pokrenut zbog internih sukoba u Konzervativnoj stranci, a ne zbog nekakve vizije drukčije Britanije. I ako znamo da je jedini suveren: tržište.