Već se neko vrijeme, kao sasvim relevantno i prilično intrigantno, u hrvatskom političkom prostoru nameće sljedeće pitanje: može li se na spektru desnije od HDZ-a formirati ozbiljna politička snaga? Pod time se misli na obuhvat veći od barem 10% elektorata. Subotnji prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije trebao je poslužiti kao svojevrsni test. Očigledno, test nije položen. Uza svu logistiku i pomoć Crkve organizatori nisu uspjeli skupiti više od 10 tisuća ljudi.
No, to ne znači da prostora za novu desnu političku organizaciju nema. Radi se samo o pogrešnoj taktičkoj procjeni: zaoštravanje razlike prema HDZ-u na osnovi benignog dokumenta o zaštiti žena nije baš imalo puno šanse. Naprosto se moralo uložiti previše teorija zavjere a da se ne bi odrazilo na mobilizacijski potencijal. To je, očito, namirisao i sam premijer Andrej Plenković i iskoristio priliku za prvi rezolutniji stav prema opoziciji s desnice.
Tri razloga
Kao sljedeća “prigoda” nameće se novi zakon o pobačaju. Jutros je ministar zdravstva Milan Kujundžić izjavio da će se u konzultacije oko prijedloga zakona uključiti i Crkva. Iz te bi se izjave mogao naslutiti neki kompromis: ratificirat ćemo Istanbulsku, ali otvaramo vam prostor u ovom slučaju. To su tek špekulacije, ali sasvim je izvjesno da Crkva i klerikalne udruge neće mirno promatrati donošenje novog zakona. No, da se vratimo inicijalnom pitanju: može li se stjecanjem utjecaja, institucionalnog i ideološkog, od prigode do prigode, oblikovati autonomna politička snaga, a ne samo sredstvo pritiska na HDZ?
Za sada se čini da ne može, premda potencijal u biračkom tijelu sigurno postoji. Izdvojit ćemo tri ključna razloga. Prvi je taj da HDZ i dalje drže ključne resursne, logističke, kadrovske i institucionalne poluge u državi. Te su poluge dovoljno otvorene za krajnju desnicu, ali neće im se prepustiti njihova kontrola. Bez te kontrole kopni utjecaj na bazu i nova opcija gubi na atraktivnosti. Dakako, na raspolaganju je crkvena infrastruktura koja očito nije dovoljno za snažniji politički proboj, a i pitanje je kako bi se kler postavio kad bi posrijedi bila eksplicitno politička, odnosno stranačka priča ili kampanja. Zasigurno bi bili oprezniji.
Tu dolazimo i do drugog razloga. Stranački iskorak bi nužno donio i pad vrijednosti “moralnog kapitala” krajnje desnice. Zamor od političkih elita, kao i donekle od stalno novih političkih snaga, neminovno bi odvratio i dio simpatizera na ovome tragu: a ja sam mislio da se oni bore za neke vrijednosti, ali oni samo žele vlast. Kad se profiliraš kao moralni čuvar tradicionalnih vrijednosti naspram bezdušnosti elita, svaki stranački iskorak je vrlo neizvjestan. Kao što je i pokazao izborni neuspjeh liste Željke Markić. Ali i prilično ograničen uspjeh Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih koji na vrhuncu popularnosti i u kontekstu potpuno devastiranog zagrebačkog HDZ-a nisu uspjeli prijeći 10% na lokalnim izborima.
Taoci prijeđenog puta
I treći razlog: potpuni izostanak socijalne dimenzije u programima. Premda zaziv obrane ugroženih obiteljskih vrijednosti i borba protiv “komunističkih elita” posredno asociraju na socijalnu dimenziju, ona nije ni približno uvjerljivo artikulirana da bi imala jači politički odjek. To jest, da bi im i oni koji nisu potpuni ideološki istomišljenici, mogli dati glas na osnovu nekog, makar zamišljenog, neposrednog interesa. Dakle, prostora za ozbiljnu, a time i opasnu, stranačku profilaciju revizionističke i obiteljaške krajnje desnice, itekako ima, ali moraju se razriješiti brojni problemi prije nego to bude uopće izvedivo.
A to su: donekle uvjerljiv socijalni program, uspješno krijumčarenje “moralnog kapitala” u stranačko nadmetanje i obustava institucionalnog parazitiranja na HDZ-ovoj unutarnjoj desnoj opoziciji. Nije nemoguće, ali trenutno se, barem iz perspektive kadrovske kapacitiranosti, ne čini kao nešto što možemo očekivati u bliskoj budućnosti. Ali, tko zna, možda ih okolnosti prisile na nekakav pokušaj. Premda su na terenu Istanbulske doživjeli poraz, zasad im taktika “od prigode do prigode” sigurno više donosi. Ma da postepeno postaju taoci prijeđenog puta.