Prošlog se petka u velikim poljskim gradovima održavao “Crni petak”, prosvjed protiv postrožavanja zakona o pobačaju. Prema procjeni gradskih vlasti, samo u Varšavi okupilo se 55.000 prosvjednika (policijska procjena, nimalo iznenađujuće, bila je znatno niža, oko 20.000). Za vrijeme protesta, dok su deseci tisuća ljudi prolazili gradom, državna televizija, TVP, i drugi vlastima bliski mediji govorili su o “tisućama pristaša ubijanja nerođene djece”, a pokušali su dati i što više prostora kontraprosvjedu, “Bijelom petku”, maršu “u obranu života”. Ta kontra-manifestacija svjedeno je prošla nezapaženo, što ne iznenađuje s obzirom na činjenicu da pooštravanje antiaborcijskog zakona podržava tek desetak posto stanovništva.
“Crni petak” samo je jedan od protestnih događaja, čiji je niz (“Crni ponedjeljak“, “Crni utorak“) započeo 2016. godine nakon što je vlada konzervativnog PiS-a pokušala uvesti totalnu zabranu abortusa. Nakon ogromnog odaziva na prvi “crni” protest, u oktobru 2016., poljska je vlada morala odustati od tog nauma. Ipak, 2018. godina donosi još povoda za prosvjede. Prije tjedan dana dostavljena je pozitivna ocjena parlamentarnog odbora za pravosuđe i ljudska prava prijedloga građanske “pro-life” inicijative “Stop abortusu” kojim se želi promijeniti zakon o abortusu iz 1993. Taj je zakon ionako jedan od najstrožih u Europi jer je abortus dozvoljen u samo tri slučaja: kada su zdravlje i/ili život žene ugroženi, kada je do začeća došlo silovanjem ili incestom i u slučaju malformacije fetusa. Sada se predlaže ukidanje potonje odredbe.
“Pro-life” i pro-business
Takva izmjena praktički bi značila totalnu zabranu pobačaja u Poljskoj. Naime, 95 posto legalnih pobačaja obavlja se zbog deformiranosti i neizlječivih bolesti ploda. Tako je i lider vladajuće stranke, Jarosław Kaczyński nedavno najavio nastavak borbe protiv pobačaja izjavljujući da će poticati rađanje neovisno o ishodu, čak i samo “kako bi dijete bilo kršteno, pokopano i kako bi imalo ime”. Jedino što bi nesretnice koje se nađu u takvoj situaciji mogle dobiti je jednokratna pomoć od 4.000 zlota – svi ostali obećani benefiti, primjerice bolja i brža medicinska usluga, zapravo su mrtvo slovo na papru, jer poljske bolnice ne posjeduju kapacitete za to. Da ne govorimo o mjerama poput psihološke pomoći roditeljima koji bi se trebali nositi sa stresnim životnim situacijama o kojima je progovorio, očigledno s previše nonšalancije, lider PiS-a.
Pored toga što ni vladajuća stranka, ni navodno neovisni nositelji projekta “Stop abortusu”, ne nude sistemska rješenja kojima bi se olakšalo ženama koje se brinu za teško bolesnu djecu ili djecu s posebnim potrebama, u Poljskoj se sprema novi udar na reproduktivna prava, i to unutar radnog zakonodavstva. Nadležno ministarstvo sprema novi Zakon o radu, prema kojem će se ukinuti zabrana otpuštanja trudnica koje su zaposlene na zamjeni ili onih koje rade u poduzeću s manje od 10 zaposlenih, a takvih poduzeća ima preko dva milijuna. Znamo li da kompenzaciju za ove diskriminatorne mjere predstavljaju državne naknade koje se od 2016. godine isplaćuju obiteljima koje imaju barem dvoje djece, jasno je da poljska vlada žene vidi isključivo kao majke i kućanice.