Uloga tzv. vanjskog faktora nezaobilazna je stavka u međusobnim igricama moći balkanskih državnika posljednjih tridesetak godina. Prije svega se to odnosi na EU i SAD, kao tobože neutralne faktore, ali prisutne su i “tradicionalne” veze poput one Srbije i Rusije. Uspješnije pozicioniranje spram moćnih sila predstavljalo je uvijek korisnu polugu u komšijskim obračunima. No, sve izraženija geopolitička dezorijentiranost ili neučinkovitost ključnih sila pridonijele se slabljenju uobičajenih obrazaca.
Posljednjih se mjeseci kao faktor stabilnosti i neutralni arbitar u sporovima na Balkanu etablirao ni manje ni više nego turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan. I to u maniri strpljivog i dobrohotnog oca koji posreduje u svađama nezrele dječice. A svako dijete se želi pokazati zrelijim u odnosu na braću i sestre. Jesenas je tako hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović na sastanku u Istanbulu zatražila Erdoğanov angažman oko novog izbornog zakona u BiH. Na to je turski predsjednik odmah zvao Bakira Izetbegovića da njih troje sve to zajedno prokomentiraju i usklade smjer pregovora.
Nakon ovotjednog incidenta na Kosovu, Erdoğana je odmah nazvao srpski predsjednik Aleksandar Vučić kako bi se požalio na postupke službene Prištine. Erdoğan je poručio Vučiću i posredno kolegi mu Thaciju da se svi problemi i sporovi na Kosovu mogu i moraju rješavati mirnim putem. S Kosova su mu, da ne zaostaju za Vučićem, već odgovorili hapšenjem “gulenista”. I doista, mogu i moraju se sporovi rješavati mirnim putem, ali teško da taj savjet zvuči uvjerljivo iz usta turskog predsjednika. Autoritarni progonitelj opozicije koji svoju zemlju drži u stanju stalno tinjajućeg građanskog rata i okupira sjever Sirije u svrhu obračuna s Kurdima, ne može baš figurirati kao vjesnik stabilnosti i mira.
Naravno, našim balkanskim državnicima ti aspekti Erdoğanove politike nimalo ne smetaju. Međutim, valja postaviti pitanje: govori li nova Erdoğanova uloga više o neozbiljnosti tih obračuna u koje intervenira ili o njihovoj potpunoj nepredvidivosti? Vjerojatno i jedno i drugo. A najviše govori o potpunoj političkoj redikulizaciji ovdašnjih elita. Tko zna, kako je krenulo, možda ga Zaev i Cipras nazovu s ponudom da smisli novo ime Makedoniji.