Blokada saobraćaja kojoj su prionuli ratni veterani u Federaciji BiH prije više od mjesec dana nije donijela neposredne rezultate u vidu realizacije njihovih zahtjeva. No, osnovni cilj, upoznavanje javnosti s njihovom situacijom, kako nam kaže jedan od organizatora, je postignut.
Posljednji dan februara nekoliko hiljada ljudi, nekadašnjih boraca vojski Federacije Bosne i Hercegovine, izašlo je na glavne saobraćajnice, na kojima su, blokirajući saobraćaj, obilježili Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Sljedeća tri dana, koliko je trajala blokada, bila su vjerovatno najhladnije razdoblje ove zime. Mada zbog vala hladnoće i snijega zadržavanje napolju tih dana nije bilo ugodno, ljudima koji su Dan nezavisnosti obilježavali blokirajući saobraćajnice bila je to jedina opcija.
Na svečanosti obilježavanja Dana nezavisnosti ih svakako niko ne poziva – one se održavaju u krugovima ljudi koji, kroz nevladine organizacije i političke stranke, zastupaju interese ove populacije. Samo u Federaciji BiH trenutno ima oko više od hiljadu i po takvih organizacija. “Bilo ko može osnovati udruženje”, kaže Fadil Duranović, jedan od organizatora blokade i nastavlja: “Tri čovjeka osnuju udruženje, sastave spiskove navodnih članova, i onda se počinju finansirati iz budžeta. To su sve isti ljudi, oni su i skupština, i članovi, samo se vrte u krug, dobijaju kredite, organizuju i sami sebe pozivaju na godišnjice, i obilježavaju ih bez boraca. Opština Srebrenik, recimo, godišnje finansira boračka udruženja sa 200 hiljada maraka, od čega se više od dvije trećine troši na naknade ljudima za rad u tim udruženjima.”
To je model po kojem političke stranke, stvarajući klijentelističke organizacije i omogućavajući im povlašten društveni status, manje ili više efikasno održavaju društvenu moć – što objašnjava zbog čega se broj boraca vojski Federacije Bosne i Hercegovine od ’95. godine povećao za dva puta.
Ignoriranje zahtjeva
Blokada saobraćajnica nije sasvim neočekivan odgovor na trenutno stanje stvari. Od juna 2017. godine kada je usvojena boračka rezolucija, nekoliko hiljada nekadašnjih boraca bezuspješno je pokušavalo sudjelovati u izradi socijalne politike koja bi, napokon, sistematski regulisala njihov status. Za to vrijeme njihova strategija je eskalirala od pokušaja dijaloga, blokade institucija, do nedavne blokade saobraćajnica. Jedino u čemu su, za sve ovo vrijeme, federalne institucije pokazale fleksibilnost je izbjegavanje njihova tri zahtjeva: objavljivanje registra boraca, ukidanje finansiranja boračkih organizacija i uspostavljanje boračke naknade. “Mi smo nekoliko puta pokušavali blokirati federalne institucije, ali kad saznaju da ćemo ih blokirati federalna vlada ode za Mostar i tamo održi sjednicu. Već 10 mjeseci su ljudi stalno pred zgradom federalne vlade, ali to njih apsolutno ne interesuje”, objašnjava naš sagovornik.
Zahtjeve ovih ljudi, apolitična i duboko socijalno podijeljena bh. javnost objašnjava kao pokušaj da riješe svoju egzistenciju. Činjenica je kako većina njih trenutno ne dobija nikakvu naknadu, niti su je tražili, kako objašnjava naš sagovornik, sve dok to nije postalo političko pitanje. Od 620 miliona, koliko je ukupno izdvojeno za ovu populaciju u 2017. godini, finansirane su naknade za porodice poginulih boraca i ratnih vojnih invalida, dobitnika najvećih ratnih odlikovanja, ali i 1.603 boračke organizacije koliko ih je trenutno registrovano u Federaciji BiH. Za njih naknade nisu upitne, ali smatraju kako bi jedino objavljivanja registra omogućilo uvid u broj ljudi koji ih nezasluženo i nezakonito dobijaju – a njih je, nezvanično, značajan broj.
Tamo gdje je uspostavljen, registar mogu dobiti na uvid samo državne institucije i boračke organizacije. Mišljenje Agencije za zaštitu ličnih podataka i zvanični stav federalnih vlasti je kako bi objava čak i cenzurisane verzije registra bilo kršenje zakona. Baš kao ni samo uspostavljanje registra, ni nacrt zakona koje je objavljen kao odgovor federalne vlade na blokade saobraćajnica, ne rješava status nekadašnjih boraca, nego je, kako kaže naš sagovornik, samo zamajavanje.
Zaobilaženje etničkih podjela
Bez drugačije socijalne politike za koju se, u osnovi, ova populacija zalaže, sistemsko rješenje je slabo moguće. To je pokazao i pokušaj socijaldemokratske vlade koja je nekoliko godina ranije, nakon interne revizije, bez jasnih kriterija obrisala nekoliko hiljada ljudi iz evidencija zbog čega su oni ostali bez naknada. Kao posljedica toga, federalne institucije se trenutno suočavaju sa velikim brojem sudskih postupaka.
Mada se čini jednostavno, status ove populacije je vrlo osjetljivo pitanje za čije je rješenje, kako smatra naš sagovornik, osim objave registra, neophodno uspostaviti drugačije načine finansiranja. “Taj novac koji ide za finansiranje udruženja, a zna se kako ga oni troše, može se podijeliti na drugi način – direktno, kao borački dodatak”. Za to bi bilo neophodno uspostaviti i kategorizirati registar na osnovu vojne evidencije, te odrediti koeficijent naknada, jer kako objašnjava naš sagovornik, ljudi koji su bili u pozadini, ne bi smjeli dobiti jednak status kao oni sa borbenih linija. To bi, pojednostavljeno, značilo kako bi njihove naknade bile najniže, dok bi populacija boraca iz borbenih jedinica dobili najviše naknade koje bi, okvirno, bile u visini najniže plate u Federaciji BiH.
Bez obzira što su je mediji i političke stranke ignorisale, činjenica je kako blokiranje saobraćajnica nije imalo etnički karakter. Mada neobično za etnički podijeljeno društvo, nekoliko hiljada nekadašnjih boraca iz obje vojske Federacije Bosne i Hercegovine je, sasvim logično, zajedno okupilo njihovo nezadovoljstvo. “Čak sam izjavio kako bi bilo dobro da borci vojske RS-a tamo blokiraju, pa je to izvučeno iz konteksta kao pozivanje boraca iz RS-a. Još nažalost nije vrijeme da oni blokiraju na petlji (Tuzlanska petlja, op.a.) niti obrnuto, da mi blokiramo tamo kod Banja Luke”, smatra naš sagovornik i dodaje: “Ali kad bi ispalo da je to zajedno, onda bi se stvarno neko zapitao šta se dešava.”
Dok političke stranke kontinuirano stvaraju etničke tenzije nastojeći okupiti biračko tijelo, njegovo stav o tome znatno je drugačiji: “Ako želimo da ova država opstane, ne smijemo se nastaviti ljutit.”
Baš kao što ni on nije svojevoljno otišao u rat, ne sumnja kako najveći broj ljudi nije htio ratovati. “Imaš i tamo ljudi koje je isto tako muka natjerala u rat, koji imaju svoje strahove. Ratni zločinci su nešto drugo, ne govorim o njima i žalosno je što se štite, ali ima ljudi koji su se od njih ogradili. Srbi su bili većinski narod u Jugoslaviji, i kad je počeo rat onda su ljudi osjetili strah kako će biti manjinski narod, i još kad onda neko izaziva strah, pa kaže doći će, silovaće, ubiće, sasvim je logično da će čovjek braniti ono što smatra svojim. A svako nešto smatra svojim.”
Učinci blokade
Zbog snijega, hladnoće, ali najviše kao posljedica loše koordinacije, dio ljudi se poslije intervencije policije povukao sa saobraćajnica još isto veče, a sljedeća tri dana trajala je blokada na još tri saobraćajnice. Treći dan blokade u zoru, Specijalna policijska jedinica Federalne uprave policije natjerala je okupljene ljude da se povuku sa tuzlanske petlje, čime se završila još jedna epizoda pokazivanja nezadovoljstva. Mada se sve završilo za kratko vrijeme i bez sukoba sa policijom, cijelo iskustvo je, kako objašnjava naš sagovornik, bilo vrlo neugodno. “Dok smo se naguravali pitao sam ih imaju li osjećaj za ljude koji su branili ovu državu. Jedan policajac mi na to kaže kako je i on bio borac. Taj sam čin, da pošalju ljude koji su bili borci i čiji su očevi bili borci, da ih pošalju na borce je bilo poniženje za obje strane. To sve objašnjava, kako se država odnosi sa borcima.”
Ovi ljudi su svjesni kako blokada saobraćajnica nije najbolje, ali je trenutno bila jedino rješenje. “Znali smo da će najviše ispaštati građani, i mi smo se pokušali izviniti njima, objasniti im da nas pokušaju shvatiti. Što se tiče toga, mi smo puštali ako je bila beba u autu, ili stariji ljudi. Na kraju krajeva mi smo drugi dan smo otvorili obilazne puteve tako da je saobraćaj funkcionisao. Naš cilj je bio izraziti nezadovoljstvo, i da o tome počne govoriti cijela država.”
Mada tri inicijalna zahtjeva nisu usvojena, cilj blokade je svakako ispunjen. Osim što su zainteresovali javnost, blokada je u tri dana trajanja dodatno pokazala koliko je duboko socijalno podijeljeno bh. društvo i otkrila je sve njegove slabosti – od senzacionalističkih medija i nedovoljno razvijene javnosti te nedostatka solidarnosti do načina na koje političke stranke funkcionišu kao interesne organizacije, pokušavajući sačuvati postojeće društvene odnose.