Izvještaj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) za 2017. godinu potvrdio je nastavak višegodišnjeg trenda: broj cijepljene djece nastavio je padati i u prošloj godini. Kako prenosi Novi list, epidemiolozi iz HZJZ-a upozoravaju na ozbiljnu razinu ugroženosti kolektivnog imuniteta uslijed kontinuiranog pada cijepnog obuhvata. Ako se nešto pod hitno ne promijeni i ne zaustavi se opasan trend, prijete nam epidemije ospica, rubele, hripavca i mumpsa.
Trend pada razine procijepljenosti započeo je prije šest godina, tako da je, kako tvrde u Zavodu, situacija kod školske djece i dalje zadovoljavajuća. No, itekako brine stanje s predškolskom djecom. Najveći pad zabilježen je u drugoj godini životu. Tada bi, po kalendaru cijepljenja, djeca trebala primiti primarno cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubele (MPR). Također, u drugoj godini se docjepljuju protiv difterije, tetanusa i hripavca (dTpa). Do pada dolazi i u petoj godine kad se po kalendaru cijepljenja obavljaju dodatna docjepljivanja.
Rast nepovjerenja
Procijepljenost protiv ospica je 2016. godine prvi put nakon ratnih godina pala ispod 90%, a otprilike takav rezultat, oko 89%, zabilježen je i u prošloj godini. Obuhvat djece po drugoj dTpa revakcinaciji je još niži i iznosi tek 85,6%. S tim da su prilično izražene razlike po županijama. Primjerice, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji razina procijepljenosti je 41,7%, dok u Virovitičko-podravskoj ona iznosi 97,4%. Najjužnija županija nalazi se na dnu kad je u pitanju i procijepljenost protiv ospica. Tu joj društvo prave susjedna Splitsko-dalmatinska županija te Primorsko-goranska i Osječko-baranjska. No, zamjetne su razlike i unutar županija. Tako na primjer razina procijepljenosti u Dubrovniku iznosi 40,8%, a u Metkoviću 80,5%.
Premda ne postoje dubinska istraživanjima o razlozima pada cijepnih obuhvata, relevantan razlog sigurno se nalazi u jačanju antivakcinacijskog pokreta. Taj pokret samo je jedan od brojnih, širom svijeta, zasnovanima na nepovjerenju u javne institucije i modernističke tekovine na kojima su društva 20. stoljeća, kako socijalistička tako i kapitalistička, većim dijelom oblikovana. Naravno, to nepovjerenje nije samo izraz proste manipulacije ljudima, već ono ima i društveni izvor. Spomenute institucije su itekako ugrožene, ali posrijedi nisu teorije zavjere, već ekonomski pritisci i sve ekstremnije podvrgavanje društvenog života profitnom motivu. Nažalost, čini se da ćemo to morati osjetiti na epidemijama za koje smo mislili da smo ih ostavili na nekim nižim civilizacijskim etapama.