Samo nevjerojatan splet okolnosti mogao je dovesti do maštovitog tumačenja priznavanja diploma u brojnim hrvatskim, pa posredno i nekim srpskim, medijima. Naslovi su bombastično glasili da Hrvatska neće više priznavati diplome iz Srbije i BiH, osim dakako one s mostarskog sveučilišta. Te okolnosti su kopi-pejst novinarstvo u kombinaciji s pravilom nepropitivanja priopćenja nadležnih institucija, što je sve rezultiralo pogrešnim informacijama prenesenima u brojnim medijima. I dakako novim potencijalnim diplomatskim izgredom dvije susjedne zemlje, Hrvatske i Srbije. Kao prvo, neki su mediji pobrkali Republiku Srpsku i Republiku Srbiju. Diplome iz paradržavne tvorevine Republike Srpske ne mogu se priznavati zbog zaista brojnih problema – od korupcije do izostanka bilo kakvih kriterija kvalitete obrazovanja – dok priznavanju diploma iz države Srbije ništa zapravo ne stoji na putu.
Priopćenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje, koje su mediji “prenijeli u cijelosti” zapravo je pogrešno. Objašnjavajući da akreditacijske agencije iz Republike Srpske nisu članovi birokratskih evaluacijskih europskih tijela te se stoga njihove diplome ne mogu priznati, potpuno je nelogično. Naime, u europskim agencijama za akreditiranje i provjeru kvalitete sudjeluju samo zemlje iz tzv. Europskog obrazovnog područja, što je novi naziv za područje zemalja koje su pristupile Bolonjskoj reformi. Dalje, ova logika značila bi da pošto agencije iz SAD-a, Kine ili Indije ne sudjeluju u Europskom obrazovnom području, Hrvatska ne može priznavati njihove diplome. Dakle, to se pravilo – ne može primijeniti na priznavanje diploma. Potom, neobično je da je AZVO na kojeg se odnosi Lisabonska konvencija, a koja definira uvjete međunarodnog priznavnaja diploma, samo tako zaboravio što u njoj stoji. Pa ponovimo zajedno:
Kao prvo, nije dopušten nijedan oblik diskriminacije, pa tako ni etnička. Pregledava se samo i jedino vrijednost kvalifikacije čije se priznavanje traži. Kako bi se osiguralo to pravo, svaka se stranka obvezuje poduzeti odgovarajuće mjere za vrednovanje prijava za priznavanje kvalifikacija isključivo na osnovi postignutih znanja i vještina. U skladu s tim, “odgovornost za dokazivanje da zahtjev ne ispunjava uvjete leži na tijelu koje obavlja vrednovanje”. No, odgovornost za pružanje odgovarajućih informacija leži na podnositelju zahtjeva, koji je dužan pružiti takve informacije sa ispravnom namjerom. Konvencija također kaže da se u mjeri u kojoj se odluka o priznavanju zasniva na znanju i vještinama potvrđenim visokoškolskom kvalifikacijom, svaka će zemlja potpisnica priznati visokoškolske kvalifikacije stečene u drugoj zemlji potpisnici, osim ako se utvrde bitne razlike između kvalifikacija za koje se traži priznavanje i odgovarajuće kvalifikacije u zemlji u kojoj se traži priznavanje.
Da stvar bude gora, Hrvatska je Lisabonsku konvenciju ratificirala još 2001. Pomislili bismo da su je dosad već i savladali….