Zatvori na Balkanu spadaju među najgore u Europi. Unatoč svim formalnim pravilima i propisima te medijskoj pažnji poklonjenoj nehumanim uvjetima u kaznenim institucijama, malo se što mijenja. Primjer iz Bugarske daje neke od odgovora zašto je tome tako.
Prosvjed bugarskih zatvorskih čuvara traje još od novembra prošle godine, odnosno od parlamentarne rasprave o državnom budžetu za 2018., a sada je na neki način obilježio i bugarsko predsjedanje Europskom unijom. Zaposlenici zatvora, čiji je poslodavac Ministarstvo pravde, zahtijevaju povećanje plaće od 20%. Vlada je pokazala određeno razumijevanje za njihove zahtjeve, a tome je pomogla i velika pažnja medija koja je poklonjena ovom problemu. Treba reći da zatvorski čuvari primaju plaću od nekih 350 eura dok je prosječna plaća u zemlji dvjesto eura viša. No novac nije jedino što čuvare muči: osim niske plaće žalili su se i na uvjete rada i stalne prekovremene sate, koji su posljedica izrazite prenapučenosti zatvora. Često je jedan čuvar zadužen za čak osamdeset zatvorenika. Stoga su jasno rekli da se neće zadovoljiti samo simboličnim povećanjem plaće od 5% koje je vlada ponudila.
Također su tražili da im država omogući životno osiguranje, ali i bolje naoružanje od palica koje sad imaju te da zaposli barem dvjesto dodatnih čuvara. To zapošljavanje je osobit problem. Naime, niska plaća čini ovaj posao neatraktivnim, zbog čega se često zapošljavaju neprikladne i nekvalificirane osobe. Ta praksa, tvrde u sindikatu, onda zajedno s niskom plaćom dovodi do brojnih ilegalnih aktivnosti u zatvorima, u kojima sudjeluju čuvari, i tako ugrožavaju ionako lošu reputaciju zaposlenika u “sektoru sigurnosti”. To se osobito odnosi na trgovinu drogom i nasilje nad zatvorenicima. Na ionako visoke tenzije u zatvoru dodatno negativno utječe praksa prekovremenih sati iznad zakonom dopuštene granice, zbog koje je ministarstvo već jednom izgubilo sudski spor. Tijekom prosvjeda, razotkrio se čitav niz dodatnih problema, poput činjenice da čuvari u Vraci, gradu na sjeverozapadu zemlje, dvije godine nisu dobili naknadu za uniforme.
Zatvori puni “sitnih kriminalaca”
U nekim drugim zatvorima, uprave su zbog ušteda otpuštale administrativno osoblje, pa su njihova zaduženja prebacivale čuvarima, dodatno otežavajući problem s nedostatkom radne snage. Zatim su na početku travnja dva zatvorenika pobjegla iz sofijskog središnjeg zatvora. Riječ je o ljudima osuđenima na dvadeset i šest, odnosno trideset godina zbog ubojstva, otmice, oružane pljačke i pokušaja ubojstva policajaca. Prilikom bijega, dvojac je bio naoružan nožem i pištoljem koji su očito nabavili negdje unutar zatvora. Snimka nadzorne kamere pokazala je kako ih nitko od čuvara nije ni pokušao zaustaviti, a jedina osoba koja se uznemirila zbog bijega navodno je bila čistačica. Tu priču, koji su prenijeli mediji, iz sindikata negiraju, no očito je kako takvi događaji slabe razumijevanje javnosti za zahtjeve čuvara, iako je bilo i onih koji su tvrdili da je incident upravo posljedica loših radnih uvjeta u zatvorima.
Paralelno, opozicijski zastupnik Mihail Mikov upozorio je na visok broj onih koji su zatvoreni zbog sitnih imovinskih prekršaja. Iako je općenito postotak stanovništva kojem je oduzeti sloboda posljednje tri godine u padu, još uvijek uvjerljivo prednjače “sitni kriminalci”. Među njih spadaju i osobe osuđene zbog vožnje u alkoholiziranom stanju. Iako je ispravno prepoznao problem, Mikov ipak nije otišao korak dalje i priznao da je jedan od ključnih uzroka ovog problema razaranje sustava socijalne sigurnosti. Dapače, on smatra kako prenapučenost zatvora proizlazi iz zahtjeva za strožim kaznama koji se redovito izražavaju u uličnim prosvjedima. Posljednjih godina doista je bilo nekoliko manje ili više spontanih prosvjeda protiv kriminala, no na njima su se prije tražila izvansudska pogubljenja sitnih kriminalaca nego pooštravanje kazne. Primjer za to je slučaj jednog bogatijeg liječnika iz Plovdiva koji je upucao osobu koja mu je protuzakonito ušla u garažu.
Sustav mučenja i šverca
Iako je po svemu sudeći prije riječ o hladnokrvnom ubojstvu nego samoobrani, u njegovu zaštitu smjesta je stala ekstremna desnica. I dok ona zagovara pravo na slobodnu upotrebu oružja, nema niti jedne snage koja bi podložila neku socijalnu politiku koja bi smanjila potrebu za sitnim krađama. I vladin odgovor na prosvjede čuvara bio je mješovit. Neki ministri su sugerirali kako je povećanje od 20% prihvatljivo, a drugi su se upuštali u prozivanje čuvara i najavljivanje oštrijeg postupanja prema zatvorenicima koji imaju “previše prava”. U svakom slučaju, u polemici između sindikata i vlade, prenapučenost bugarskih zatvora spominjala se samo kako bi se naglasila potreba za povećanjem broja zaposlenih čuvara, ali ne i za smanjenjem broja zatvorenika. Prenapučenost, naposljetku, ne proizvodi samo sigurnosne probleme, nego znatno utječe i na uvjete života osoba kojima je oduzeta sloboda.
Prema podacima Bugarskog helsinškog komiteta, zatvor u Burgasu trenutno drži preko osamsto zatvorenika iako je njegov službeni kapacitet jedva četiristo. Zatvorenici tamo spavaju na podu, a nuždu vrše u kante u nedostatku kreveta i zahoda. Iako su inače “s druge strane rešetki”, sindikati u udruženja zatvorenika slažu se u tome da su vlada i uprave zatvora odgovorne zbog užasnih uvjeta u bugarskim ustanovama. Nekoliko je nevladinih udruga – uključujući i one koje okupljaju zatvorenike – u siječnju ove godine optužilo upravitelja sofijskog centralnog zatvora Petra Krasteva za eskalaciju silovanja, trgovine droge i samovoljnog kažnjavanja zatvorenika. On je zbog sličnih optužbi 2015. već uklonjen s posla, ali je prošle godine vraćen. Bijeg dvojice zatvorenika sada mu je ponovno ugrozio položaj.
Povezano s tim slučajem, udruženja zatvorenika upozoravaju javnost kako je Krastev već dugi niz godina odgovoran za praksu “kažnjavanja” zatvorenika koja se najbolje može opisati kao sustav mučenja. Zbog toga su zatvorenici već nekoliko puta štrajkali glađu ujedno tražeći da im se vrati pravo na sportske aktivnosti. Uz to, zatvorenici tvrde da čuvari – sasvim protuzakonito – prijete ne samo pištoljima, već i automatskim oružjem. Prošle je pak godine otkriveno i da je zamjenik upravitelja zatvora u Burgasu odgovoran za unos metamfetamina u zatvor. Iako im se zahtjevi često poklapaju, sindikati koji organiziraju čuvare i udruženja koja se bave zaštitom prava zatvorenika ipak teško stvaraju koalicije. Razina nasilja i kriminala u zatvorima pak otežava solidariziranje javnosti i s jednima i s drugima. Sve to sugerira da nije vjerojatno da će se njihovi zahtjevi skoro ispuniti.
S engleskog preveo Nikola Vukobratović