Povodom Međunarodnog praznika rada agencija Ipsos obavila je istraživanje za Novu TV o radnim sklonostima građana Hrvatske. Rezultati su, prema većini domaćih medija, porazni i šokantni. Naime, premda je većina ispitanika zaposlena u privatnom sektoru, njih čak 68% izjavilo je da bi radije radilo u državnoj, nego u privatnoj tvrtki. Ili riječima antiporeznog tabloida Indexa: Hrvati žele biti uhljebi. Dakle, džabe nam sve reforme i investicije, narod jednostavno ne valja.
Niti tone ispisanih tekstova protiv uhljeba niti dugotrajna ekonomska kriza – ništa ga nije uspjelo prosvijetliti i uvjeriti u to da su slabije plaćeni i nezaštićeni poslovi atraktivni. Kako ćemo s onda s ovakvim narodom naprijed? Nikako. Možemo jedino nazad u socijalizam.
Međutim, ono što je puno šokantnije od stava ispitanih građana jest čuđenje nad njihovim odgovorima. Naprosto je nevjerojatno koliko se medijska i ideološka klima pomjerila – s onu stranu minimuma racionalnosti – da najobičnija i najbanalnija ljudska želja za sigurnim i solidno plaćenim poslom postaje ultimativni grijeh i glavni razlog društvenog i ekonomskog zaostajanja. A naravno, nitko neće niti pomisliti postaviti zdravorazumsko pitanje: pa kakav je to onda sistem ako su mu za opstanak nužna slabije plaćena i nesigurna radna mjesta?
Najobičnija želja
Također, nitko se ne skandalizira motivacijom emigranata kad nastoje bolja zaposlenja pronaći negdje na Zapadu, iako je riječ o istoj banalnoj i običnoj ljudskoj želji. Državno zaposlenje se bira u anketi samo zato što implicira sigurnost, višu plaću i manju ovisnost o samovolji poslodavca. Da se ne radi o nekakvom fetišiziranju države i želji za igranjem igrica na radnom mjestu u nekom skrivenom općinskom uredu svjedoče odgovori na preostala pitanja u anketi. Naime, većina ispitanih bi radije radila u privatnom sektoru nego u državnoj tvrtki ili upravi ako bi tamo imali veću plaću.
Valja istaknuti da rezultati istraživanja ne nastaju u vakuumu već u kontekstu u kojem Hrvatska polako ulazi u sam europski vrh po udjelu nesigurnih poslova. Naime, dok je na početku krize tek 12,3% radnika radilo na određeno, tj. bilo privremeno zaposleno, danas se ta brojka gotovo udvostručila i iznosi 22,2% što nas čini četvrtim u Europi. Ako smijemo primijetiti, nije da smo baš u tom periodu rasta broja privremeno zaposlenih doživjeli ekonomski procvat.
No, da na kraju ipak umirimo zabrinute za stanje narodne svijesti: ne morate brinuti, narod se za ovakve stvari ionako ne pita – zasad – osim u anketama.