“Predsjednica još ne predstavlja svoje demografske mjere”. Tako otprilike glase medijski naslovi dva dana nakon što je Kolinda Grabar Kitarović svečano najavila da će se uključiti u rješavanje “demografske krize”, usput oprezno i neizravno sugerirajući: zato što je Vlada očito nesposobna da se time pozabavi. Premijer Andrej Plenković je tu najavu komentirao pozivajući predsjednicu da se uključi “koliko ima ovlasti”, time suptilno, ali jasno, naznačujući da je funkcija predsjednice u ovom, baš kao i većini drugih područja, zapravo nemoćna. Sve to nastavak je sad već višemjesečnih napetosti između šefice države i šefa vlade koje očito eskaliraju kako se približavaju predsjednički izbori, planirani za nešto više od godine i pol dana.
Nije nimalo slučajno da je središnja točka prijepora u njihovom “hladnom ratu” postala demografija, odnosno – da stvari nazovemo pravim imenom – šokantno visoka stopa iseljavanja iz zemlje. Sve sile hrvatske društvene scene ujedinile su se protiv tog zla: HDZ i Živi zid, index.hr i Željka Markić, udruge poslodavaca i sindikati. Jedina stvar oko čega se ne mogu dogovoriti su razlozi “demografske krize”. Nema tog aktera kojeg njegovi protivnici nisu optužili da ljudi “zbog njega odlaze”. Smeta li im korupcija, prevelika javna administracija, rasprava o ustašama i partizanima, “katolibani” ili – istanbulska konvencija? Nije stoga ni čudno da se ni vlada ni predsjednica, ali onda ni jedan drugi faktor, ne usudi javno izložiti koherentne “demografske mjere”.
Demografija ili politika
Vlada je doduše osnovala nekoliko tijela za “demografiju”, ali predsjednica se požalila da to nije dovoljno ako ne postoji posebno ministarstvo namijenjeno samo za “demografiju”. U zemlji ograničenog suvereniteta, kakva je Hrvatska, i kod političara ograničenih horizonata, kakvi su naši, društveni se problemi rješavaju tako da se napravi administrativna reorganizacija. Ali nisu “stari” i etablirani političari jedini koji se spotiču o ovo pitanje. Jedna od glavnih zvijezda Živog zida posljednjih je dana Stjepan Šterc, profesor geografije koji se bavi i demografskim pitanjima, a koji je svoju ekspertizu u javnom prostoru dosad uglavnom koristio da kritizira žene zbog slabog rađanja. Ako je to sve čega se demografska znanost može domisliti, bilo bi najbolje da se njome nitko ni ne bavi.
Zapravo, riječ je upravo o tome: demografija je društvena znanost, odnosno (ovisno o interpretacijama) dio ekonomske ili geografske znanosti. Hrvatska očito nema “demografsku krizu” jer demografi posljednjih mjeseci iskaču iz paštete. Hrvatska ima društveni problem, a upravljanje javnim problemima se ne zove demografija, nego politika. Osim toga, Hrvatska nipošto nije jedina zemlja u kojoj se događaju procesi iseljavanja u potrazi za poslom (a još nitko, uzgred, nije detektirao iseljavanje iz Hrvatske koje ne bi bilo vezano uz potragu za poslom). Dapače, problem postoji u većini novih članica EU, koje se po mnogo čemu izrazito razlikuju i u kojima vlada i liberalna ljevica i ekstremna desnica i sve moguće (a ponekad i naizgled nemoguće) kombinacije, a da ništa od toga nije prekinulo proces odlaska u potrazi za poslom.
Proces koji će trajati
Procjenjuje se da će do 2030. dodatnih pet milijuna ljudi, dobrim dijelom iz Istočne Europe, posao pronaći u Njemačkoj. Potrebna je doista posebna razina sljepila da bi se ignorirala činjenica da je taj dugotrajni i kontinentalni proces posljedica “slobode” kretanja robe i kapitala, koje istočnoeuropskim tvrtkama otežavaju konkurentnost, kao i slobode kretanja radnika, koji logično biraju poslove od kojih mogu proživjeti, a to su vrlo rijetko izrazito potplaćeni poslovi na Istoku. Ukratko, riječ je o problemu neravnomjernog razvoja unutar zajedničkog tržišta Europske unije. To je, međutim, problem kojim se ni jedan “demografski stručnjak”, niti jedna institucija i niti jedna politička snaga na domaćoj sceni nije ni pomislila pozabaviti.
U zemlji u kojoj je svaka socijalna politika postala teže zamisliva od “ravne Zemlje” ili novog rata sa Srbijom, zapravo je i logično da su jedine moguće “demografske mjere” promjene tabli na državnim institucijama ili prozivanja žena zbog “izumiranja nacije”.