Nekoliko tisuća građana okupilo se jučer na Vilsonovom šetalištu u Sarajevu. Neposredan povod je bio tragičan: smrt dvaju mladića. Dženan Memić iz Sarajeva doživio je smrtonosne povrede 7. februara 2016. godine, a preminuo tjedan dana kasnije. David Dragičević iz Banja Luke je nestao u noći sa 17. na 18. marta ove godine, a tijelo mu je pronađeno 24. marta. Ono što povezuje obojicu nesretnih mladića su nerazjašnjene okolnosti njihovih smrti i opravdana sumnja da vlasti štite one koji su do tih smrti doveli.
Također, borbu za pravdu i saznavanje cijele istine predvode njihovi očevi: Muriz Memić i Davor Dragičević. Memić se već duže vrijeme bori protiv opstrukcija u istrazi njegova sina, dok je Dragičevićeva borba u proteklih mjesec i nešto prerasla u pravi društveni pokret koji je uzdrmao političku situaciju u Republici Srpskoj. No, kao što jučerašnji protest u Sarajevu pokazuje, potraga za pravdom nadilazi entitetske i etničke granice. To su i očevi poginulih mladića jučer poručili okupljenima.
U svom je obraćanju prosvjednicima Davor Dragičević naglasio: “Moj sin je ubijen u centru Banja Luke. Ubice mog sina su Srbi. Šta bi bilo da su druge vjere? Zločinci i ubice nemaju ni vjeru ni naciju, imaju samo svoj interes.” Pored izgovorenih riječi, sam čin zajedničkog okupljanja i masovna podrška jasno daju do znanja da se ova priča ne može riješiti unutar etničkih rovova. A dovoljno nam o poslijeratnoj situaciji i dejtonskom ustroju BiH govori činjenica da narode u borbi za pravdu mogu ujediniti jedino roditelji ubijene djece koji više nemaju što za izgubiti.
Nadajmo se da će Muriz Memić i Davor Dragičević uspjeti saznati tko su ubojice njihovih sinova i da će te ubojice biti pravedno kažnjene. A to će moći postići jedino uz masovnu podršku naroda koji ne mari za etničke razlike. Prosvjedni skup u Sarajevu je pokazao da ta podrška postoji.