Informacija nije nešto čvrsto određeno, jednokratno i fiksno zadano u vremenu ili nekom društvenom prostoru, nju bi suprotno tome bolje bilo promatrati kao val. Informacija ima svoj uzrok, agonističkog subjekta koji uzburkava određeni društveni prostor i u njemu izaziva određeno komešanje koje potom postaje valni put neke informacije. Nakon nastanka, informacija se na nekoj “valnoj duljini” širi društvom putem točno određenih informacijskih kanala, u našem slučaju – općeinformativnih medija. Kad se proširila unaprijed zadanim koritima ona postaje dijelom javnog diskursa. Ukorijenivši se na ovaj način u javnosti potom postaje istina, neovisno o tome da li su izvorno uopće postojali bilo kakvi dokazi o njezinoj točnosti. Ozbiljni mediji provjeravaju činjenice koje objavljuju pokušavajući dobiti potvrdu od dva različita i nezavisna izvora.
Ovo međutim ne vrijedi za dva najveća nacionalna tjednika koja su ovog tjedna briljirala svojim naslovnicama. Radi se dakako o Globusu (tekst Jurice Körblera) i Nacionalu (tekstovi Berislava Jelinića). Posebno je zgražanje među strukom izazvao Globus, još jedan u portfelju Hanza medija, kao i Jutarnji list. Na kronični nedostatak informacija i činjenica objavljen u Globusu reagirali su Hrvatsko novinarsko društvo i Faktograf s pravom iznenađeni tendencioznošću i disproporcijama između znanstvenofantastične naslovnice i tračeva, a ne informacija, u samom tekstu. Pa tako Jurica Körbler piše: “Nije nemoguće da su ruski hakeri i u ovom slučaju odigrali neku ulogu”. U prijevodu osim što je moguće da su odigrali neku ulogu, isto je tako moguće i puno plauzibilnije, da nisu odigrali baš nikakvu ulogu.
Tendencioznost Körblerova teksta (osim iz dezinformacija) također proizlazi iz konteksta kojeg nudi za tumačenje dezinformacija: svoju tezu pokušava pojačati izjavama Angele Merkel o općenitoj sigurnosti službenih mejlova, zatim utjecanjem Rusa na predsjedničke izbore u SAD-u i prošlogodišnjim hakerskim napadom na Ministarstvo vanjskih poslova. No, Körbler u tekstu provlači još nešto a to je insinuacija da se mejlovi kontinuirano skidaju malo po malo i tako stihijski objavljuju. Funkcija ove dezinformacije je diskreditirati sav posao kojeg su u Aferi Hotmail odradili Ilko Ćimić i Index, te umjesto toga prikazati ih tek kakvim pijunima u igri koja je puno veća nego što oni tobože sami shvaćaju.
Proizvodnja pristanka za povećanje resursa
Upravo se tu Körbler uhvatio na vlastitu udicu i omogućio nam ovaj prekrasan primjer još jedne analize toga odakle Hanza medijima informacije i s kojim ih ciljem plasiraju u javni prostor. A ako uzmete novine ove kuće i u određenom periodu promatrate što su i na koji način pisali, kakvim su naslovima, nadnaslovima, podnaslovima i međunaslovima te fotografijama opremali tekstove i tko su im bili sugovornici, bit će vam potpuno jasno da se zaista radi o medijima koji su bilteni vladajućih stranaka, neovisno o tome koja je stranka vladajuća u datom trenutku.
Dakle, što možemo zaključiti čitajući između redaka koje je objavio Globus ovog tjedna? Pa najupečatljiviji je stari “trač” da se ovi tjednici nerijetko koriste izvorima iz obavještajnih agencija. Drugo, guranje mita o ruskim hakerima koji kontinuirano i polako skidaju mejl po mejl, svakako primarno ide na korist obavještajnim agencijama. Posebno s obzirom na to da je od početka europske izbjegličke krize EU donijela dvije nove uredbe od kojih je jedna Direktiva o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije te Uredbu o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka.
Hrvatska do sada nije imala nikakvih većih sigurnosnih problema, a usprkos izbjeglicama koje su ostatku Europe poslužile kao izgovor za povećanje sredstava izdvajanih za obavještajne službe. Dok se druge europske tajne službe odjednom počinju “bogatiti”, hrvatske su i dalje u 20. stoljeću što se tiče opreme i resursa. Stoga ne bi nas čudilo da su izvori informacija o ruskim hakerima došli od samih obavještajnih agencija, ne s ciljem rasvjetljavanja pitanja koja se postavljaju u javnosti, nego s ciljem osiguravanja pristanka javnosti na neko buduće povećanje sredstava za obavještajne agencije. Što se valne funkcije informacije tiče, logikom Jurice Körblera možemo reći da su izvor njegovih informacija obavještajne službe koje pokušavaju osigurati javni pristanak za neke svoje buduće agende. Korita za valno širenje informacija i proizvodnju javnog pristanka pritom su mediji Hanza kuće. No, za razliku od teksta Jurice Körblera, ovaj ovdje tekst, tek je komentar i opservacija koja ne otkriva nove informacije, nema privilegirane pristupe, tek analizira i kontekstualizira informacije već postojeće u javnom prostoru. Mi dakako nismo nazvali Körblera i provjerili otkud mu informacije o ruskim hakerima. Uostalom, zašto bi nam ih dao kad ih ni u svom tekstu nije naveo.