Donedavno najveća stranka u kosovskom parlamentu, antisistemski pokret Samoopredjeljenje, prolazi kroz svoju najdublju krizu. Njihov uspon temeljen na općem nezadovoljstvu strankama svojevremeno je bio strelovit, no čini se da su sada na površinu izbile neke dugo potiskivane dileme.
Sve je počelo s nekoliko poruka na Viberu. Ili je barem tako izgledalo široj javnosti. Naime, kada je krajem prošle godine ponovno uhićena Donika Kadaj, jedna od parlamentarnih zastupnica najveće kosovske opozicijske stranke Samoopredjeljenje (Vetëvendosje), organizacijski tajnik stranke Dardan Molliqaj o tome je obavijestio ostale članove parlamentarne grupe preko grupnog chata na Viberu. Na to je istaknuta članica stranke i potpredsjednica parlamenta Aida Derguti odgovorila pitanjem: “A šta je s onim govnom?” Osoba na koju se referirala nije nitko drugi nego Albin Kurti, osnivač i ideolog Samoopredjeljenja te veteran studentskog pokreta za nezavisnost Kosova iz 1990-ih godina. Dužnosnica nije znala da odgovara na grupu, već je računala da privatno komentira svog neformalnog vođu.
Kurti je tog dana doista uhićen, zajedno s Kadaj i još dvoje zastupnika, i to zbog kršenja kućnog pritvora. To je samo jedna epizoda u beskrajnim procesima protiv dužnosnika stranke koji su mjesecima suzavcem prekidali sjednice parlamenta u pokušaju da spriječe to tijelo u donošenju odluke o razgraničenju s Crnom Gorom, za koju Samoopredjeljenje smatra da predstavlja nacionalnu izdaju. Njihova strategija sabotaže zapravo igra neku ulogu u sukobu unutar stranke koji je ovom prilikom izbio na vidjelo. Iako se o njemu dotad gotovo ništa nije moglo saznati. U centru sukoba su Kurti i Molliqaj, njegova dosadašnja desna ruka i “čovjek na terenu”. Dok je Kurti otac-osnivač i povijesna politička figura, Molliqaj je bio operativac koji je zapravo vodio stranku i osmišljavao ključne aktivnosti.
Stoga je upravo organizacijski tajnik, kojeg je Kurti izabrao za svojeg glavnog pomoćnika kada je ovaj imao svega 25 godina, najčešće prozivan kao idejni začetnik akcija kao što je bacanje suzavca u parlamentu. Dok je Kurti smireni ideolog, Molliqaj je najagresivnije lice i glavni inicijator verbalnih napada na političke konkurente. Ujedno je po broju glasova i treće najpopularnije lice Samoopredjeljenja. Nakon Kurtija, dakako… ali i trećeg čovjeka – Shpenda Ahmetija kojem ćemo se vratiti kasnije. Uglavnom, među dvojicom vođa do razlaza je navodno došlo još krajem 2016. godine. Samoopredjeljenje, poznato kao vrlo disciplinirana stranka, uspjelo je gotovo godinu dana skrivati raskol i u tom stanju ostvariti solidan izborni rezultat sredinom 2017. godine te postati najveća pojedinačna stranka u parlamentu.
Strateške dileme ili lične sujete?
Kada je podjela postala javna, Molliqajevo krilo optužilo je kurtijevce da su medijima poslali screenshot prepiske na Viberu, kako bi se od Kurtija kao političkog zatvorenika učinili još većeg mučenika, sada izloženog i napadima iz vlastite stranke. Sve to navodno je bila samo strategija da se Kurti što lakše i službeno vrati na mjesto predsjednika stranke koje je napustio 2015. godine. Sukob je navodno pratio i niz prijetnji lojalista Kurtija prema ljudima Dardana Molliqaja. No Kurtijeva je frakcija s druge strane konkurente optužila da su povezani s medijskim oligarsima koji predstavljaju samo njihovu stranu priče. Iako je sukob dakle trajao više od godinu dana, on je bio tako dobro prikriven da je iznenadio ne samo javnost, već i većinu članova koji u svojem svakodnevnom aktivizmu nisu primijetili da se u stranci išta neobično događa.
Ni danas nije sasvim jasno što se sve točno događalo između frakcija. Prema onome što je izašlo u javnost, Molliqajeva struja optužuje Kurtija za autoritarnost i dogmatizam, a te tendencije navodno proizlaze iz historijskih korijena pokreta Samoopredjeljenje u periodu ilegalnosti te Kurtijevih navodnih simpatija prema Narodnom pokretu Kosova (LPK), marksističko-lenjinističkoj organizaciji koja je još od 1980-ih vodila ilegalnu borbu za autonomiju ili samostalnost Kosova. Kurti se, dakle, u interpretaciji svojih protivnika, vraća sektaškim i dogmatskim korijenima. Oni pak, s druge strane, predlažu puno otvoreniju stranku, koja će odustati od radikalnih akcija, napustiti svoj boljševički i nacionalistički mentalitet te se pretvoriti u normalnu socijaldemokratsku stranku, kakvom se povremeno predstavlja.
Kurtijeva grupa ima drugačije objašnjenje: svoje protivnike optužuje za materijalnu i moralnu korupciju, veze s tajkunima, vladajućom strankom te stranim tajnim službama – uključujući i one srpske. Njihov je cilj navodno uništenje Samoopredjeljenja kroz preuzimanje stranke pučem. Te planove navodno je zaustavio Kurti kada se odlučio ponovno kandidirati za predsjednika stranke kako bi zaustavio njihovu korupciju. No unatoč teškim riječima, u tom trenutku nije sve bilo gotovo. Postojali su naime pokušaji da se nađe neko kompromisno rješenje, a kako bi ga olakšao Molliqaj je čak i podnio ostavku na svoju poziciju u stranci. No od toga naposljetku nije bilo ništa. Kurti je pomirenje kategorički odbacio i početkom ove godine ponovo je izabran za predsjednika stranke s 98,82% glasova.
Raspad na sastavne dijelove
Njegovim protivnicima nakon toga nije ostalo ništa drugo nego da napuste stranku. Donika Kadaj se vratila u Savez za budućnost Kosova (AAK), stranku premijera Ramusha Haradinaja. Još 12 nezadovoljnih zastupnika napustilo je parlamentarnu grupu Samoopredjeljenja koja je sada ostala na svega 19 članova. Umjesto da osnuju novu stranku, odbjegli članovi uključili su se u Socijaldemokratsku stranku (PSD), koja je osnovana još davne 1990. godine, ali nikada ranije nije igrala neku značajniju ulogu. Iako se čini kao da se stranka rascijepila napola, treba primijetiti kako Molliqajevu frakciju čine uglavnom mlađi kadrovi, često oni koji su profesionalno radili u stranci te bivši članovi stranke Novi duh (FER), koja se kolektivno pridružila Samoopredjeljenju 2011. godine.
FER je samo jedna od stranaka koju je Samoopredjeljenje u međuvremenu progutalo, a njezino članstvo originalno su činili uglavnom mladi i visokoobrazovani tehnokrati koji su često studirali vani i radili u međunarodnim institucijama ili pak vodili najveće kosovske nevladine organizacije. Stranka je prilikom osnivanja 2010. godine obećavala da će promijeniti kosovsku politiku, no na izborima nije uspjela prijeći prag. Tijekom ovih sedam godina mnogi su izražavali skepsu prema tome kako će se bivši članovi FER-a uklopiti u Kurtijev antisistemski pokret. No uspjeli su sačuvati harmoniju, unatoč velikim konceptualnim i ideološkim razlikama. Dapače, bivši vođa FER-a, na početku spomenuti Shpend Ahmeti je 2013., i ponovo 2017., uspio pobijediti na izborima za gradonačelnika Prištine, što je bila prva veća pobjeda Samoopredjeljenja.
Ahmeti je sada novi šef Socijaldemokratske stranke koja se nada da će privući veći dio glasača Samoopredjeljenja. Pritom osobito ciljaju na one koji su nezadovoljni postojećim strankama, ali ih ujedno odbijaju radikalne i agresivne metode Kurtijevog Samoopredjeljenja – drugim riječima računaju na tzv. urbane glasače. Kurtiju je pak ostala čvrsta jezgra pokreta koja uključuje osnivače stranke, mlade aktiviste spremne na radikalne poteze, kao i veterane pokreta za oslobođenje iz 1980-ih i 1990-ih nezadovoljne smjerom u kojem je otišla stranka aktualnog predsjednika Kosova Hashima Thaçija, bivšeg zapovjednika Oslobodilačke vojske Kosova (UÇK). Oni očekuju da su se u osnovi stvari samo vratile na staro i da će sudbina PSD-a biti ista kao i ona svojevremeno FER-a. No stvarna snaga bilo koje od strana još uvijek nije ni na koji način provjerena.
S engleskog preveo: Nikola Vukobratović