Sudeći prema medijskim izvještajima, najveća zvijezda Općeg sabora HDZ-a, održanog u subotu, bio je politički tajnik stranke Davor Ivo Stier. Ti su se izvještaji mahom oslanjali na entuzijastičnost pljeskanja prisutnih delegata nakon i za vrijeme Stierova govora. Premda Stier nije izravno napao predsjednika stranke Andreja Plenkovića, ostavio je u svojem obraćanju dovoljno prostora za špekulacije. Prepustimo te špekulacije za tren onima koji su u svakodnevnom kontaktu s visokim neimenovanim izvorima iz HDZ-a i dotaknimo se samog sadržaja Stierova govora.
Tri su događaja presudno oblikovala Stierov govor: afera Hotmail, rast popularnost Živog zida i ratifikacija Istanbulske konvencije (IK). Ništa od toga u govoru nije Stier izrijekom spomenuo, ali je na njih izravno odgovarao. Stier je spremno prihvatio prevladavajuću političku razliku u Europi: elite i populisti. S tim da je naglasio da oni u HDZ-u nisu ni jedno ni drugo, tj. ne bi smjeli biti. A što je po njegovoj procjeni jedno, a što drugo? Elite su klijentelistički umrežene organizacije, dok su populisti manipulatori narodom koji zbog ovih klijentelista ne može doći do zaposlenja.
Klijentelističke elite
I što Stier nudi kao rješenje? Borbu protiv klijentelizma kako bi se omogućilo da napokon zaživi prava tržišna ekonomija. I da ne bude sumnje, izvor klijentelizma se nalazi u neodstranjenom socijalističkom mentalitetu i u dalje prisutnoj dogovornoj ekonomiji. Međutim, tu Stier dolazi do problema: teško da se onaj koji bespogovorno zaziva tržišnu ekonomiju može tako lako otarasiti etikete elitista. Ipak, nalazi rješenje: kršćanstvo. Svi smo mi kršćani i ne sramimo se toga. Osim što aludira na IK, Stier ovim nastoji zaobići klasne razlike i naglasiti da su s narodom jedno: u vjeri.
Cilja li Stier, barem dugoročno, na preuzimanje stranke, ne možemo znati. Ali se očito želi pozicionirati kao ključni ideolog. Taj je zadatak u HDZ-u uvijek značio samo jedno: kako sanirati osnovno proturječje koje stranku prati od samog nastanka? A to je proturječje između (retoričke) obrane slobodnog tržišta i nacije/vjere kao oblika solidarne zajednice. Ta dva središnja antikomunistička motiva – tržište i nacija/vjera – nisu lako pomirljiva. Stier se zato priklonio ideji ovdašnjih liberala: pa tržište nije nikad ni zaživjelo! A krivi su komunisti!
Vječno proturječje
Ingeniozna ideja, pogotovo ako pogledamo slučaj Hotmail. Eto, izgleda da su svi ti pusti financijski konzultanti, brokeri i menadžeri zapravo vjerna ideološka djeca Eduarda Kardelja. To je ta nevolja kad za sve kriviš komunizam: onda svi ispadaju komunisti. No, čini se da je ta priča o raznoraznim oblicima opstojnosti jugoslavenskih elita i dalje jedina opcija koju hrvatska desnica ima u suočavanju s društvenim nejednakostima. I jedina opcija ideološkog pomirenja tržišne ekonomije i nacije kao solidarne zajednice: i jedno i drugo uništavaju komunisti.
Ipak, klijentelizam nije politički ostatak komunizma, već upravo način pomirenja tržišta i “solidarnosti” u praksi: sva ta silna zapošljavanja po stranačkom ključu i pogodovanja su način na koji se HDZ nosi s pritiscima tržišta. I nije po tome HDZ specifičan: slične trendove “socijalne” zaštite članstva možemo vidjeti u sredinama gdje su druge opcije duže na vlasti. No, s tim se problemima Stier neće baviti u praksi. Ni ako postane predsjednik stranke. Ovdje je posrijedi bilo samo ideološko prevođenje trenutnih tenzija u navodna rješenja.
A Stier bi mogao biti to navodno rješenje: konzervativac s europskim štihom. Po zadnjim informacijama itekako je sklon tome. Stilski i po habitusu sličan Plenkoviću, ideološki blizak desnoj struji. Nameće se kao rješenje raskola u HDZ-u, a svojim je govorom opisao ideološke gabarite tog rješenja. No puno toga je još neizvjesno. Ono što je u tim gabaritima prilično izvjesno jest da nije ostavljen prostor za neki tip profilacije HDZ-a po “mađarskom” ili “poljskom” ključu: i dalje su komunističke elite opasnije od europskih, a tržište jest svetinja.