Predizborni skup turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana održan nedavno u Sarajevu, nazvan je radnim posjetom i sudjelovanjem na općoj skupštini jedne nevladine organizacije. Tako neformalnim se na kraju i pokazao, popraćen potpunom indiferentnošću Sarajlija, a na veliku žalost Bakira Izetbegovića koji je ujedno ispao i najveći gubitnik u cijeloj priči.
Iako se tjednima prije dolaska Recepa Tayyipa Erdoğana u Sarajevo pričalo o karakteru, razlozima, a ponajviše mogućim posljedicama njegove posjete, nepuna dva tjedna kasnije, jedva da je itko spominje. I dok je Erdoğan postigao svoj politički cilj da na tlu europske države održi predizborni skup svoje partije AKP za tursku dijasporu, prethodno zabranjenog u nekolicini EU zemlja, jedino konkretno što su građani BiH dobili od posjete turskog predsjednika otvaranje je nove Klinike za hematologiju na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
Čak ni Bakir Izetbegović niti njegov SDA, koji su se nadali da će dolaskom “zaštitnika svih muslimana” da izazovu euforiju kod Bošnjaka i zbiju stranačke redove uoči oktobarskih izbora, ne mogu biti zadovoljni postignutim. Prazne ulice glavnog grada na dan Erdoğanovog dolaska s tek nekoliko desetina građana koji su ga dočekali pred zgradom Predsjedništva ili nekoliko stotina domaćih gostiju, od 15.000 prisutnih u dvorani Zetra tijekom Erdoğanovog govora, jasan su odgovor na Izetbegovićeva očekivanja. Njih nije ispunio ni sam Erdoğan, odlukom da skrati trajanje svog posjeta Sarajevu i izbaci iz protokola šetnju Baščaršijom s Izetbegovićem, zajednički iftar i klanjanje akšam namaza u Begovoj džamiji. Ipak, počasni doktorat nije odbio.
Prva informacija da Erdoğan dolazi u Sarajevo, objavljena u dnevnim novinama Yeni Şafak, mediju naklonjenom vladajućoj AKP, a potom i Hurriyet-u, u BiH je dočekana s potpunim iznenađenjem. Novinari su uzaludno danima pokušavali potvrditi ovu informaciju, no nadležne institucije BiH – Ministarstvo vanjskih poslova i Predsjedništvo o Erdoğanovoj posjeti znale su, ili su barem tako tvrdile, manje od samih novinara. Nagađanja su prestala tek dva tjedna uoči Erdoğanova dolaska, kada je u kratkom priopćenju MVP BiH potvrđeno da su zaprimili službeno obavještenje turskog veleposlanstva u Sarajevu o radnom posjetu turskog predsjednika BiH.
Iako je do tada već svima bilo jasno da Erdoğan ne dolazi kako bi razgovarao o gospodarskim temama i učvršćivanju odnosa između BiH i Turske, turski veleposlanik u BiH Haldun Koc potrudio se objasniti bh. medijima i javnosti da je riječ o radnom, a ne službenom posjetu, koji je unaprijed bio planiran za lipanj, a potom pomaknut za svibanj zbog “novih zbivanja u Turskoj” (izbora najavljenih za 26. Juni). Ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak kao razlog posjete turskog predsjednika naveo je “Erdoğanovo učešće na generalnoj skupštini jedne nevladine organizacije u Sarajevu” ogradivši se time od navoda da je riječ o klasičnom predizbornom skupu AKP-a na kojem se očekuje tisuće turskih državljana s europskom adresom, ali i prešutjevši navode turskog ambasadora da je posjet radnog karaktera.
Predsjednički “radni” posjeti dijaspori
Tako se radnim posjetom nazvao susret između samo jednog člana Predsjedništva BiH, Bakira Izetbegovića i Recepa Tayyipa Erdoğana te sastanak delegacija koji je sve ukupno trajao sat vremena bez ikakvih konkretnih zaključaka i rezultata. Čak se i ministar prometa i komunikacija BiH Ismir Jusko požalio novinarima nakon sastanka da je imao svega 10 minuta za razgovor sa svojim turskim kolegom o trenutno najaktualnijem projektu izgradnje autoputa između Sarajeva i Beograda. Radni posjet uključio je pored sastanka i press konferenciju, posjetu mezaru Alije Izetbegovića, dodjelu počasnog doktorata Erdoğanu i njegov govor na 6. Kongresu Unije europsko-turskih demokrata (UETD), koji je trajao duže nego svi navedeni događaji zajedno.
Inače, UETD sa sjedištem u Koelnu već godinama radi slične događaje diljem Europe, kao lobi grupa turske vlade i AKP-a, a od ove godine podružnicu svog udruženja ima i u BiH. Iako ni UETD-u ni Erdoğanu Sarajevo nije bilo prvi izbor za održavanje ovakvog skupa, zabrane koje su stizale iz europskih država, preusmjerile su odluku u pravcu glavnog grada BiH. Možda Sarajevo i BiH ne vrve turskim državljanima koji će glasati na izborima u 24. juna, ali činjenica da svoj predizborni skup, ma kako god ga nazivali, održava na teritoriji jedne europske države, Erdoğanu je bila dovoljna da predstavu zakaže u Zetri, a gotovo kompletan ansambl i publiku dovede iz drugih zemalja.
Naravno, većina prisutnih u Zetri ionako su Erdoğanovi glasači i njegova posjeta nije imala zadatak da u Sarajevu pridobije neke nove poklonike. Erdoğanova target grupa pored turske dijaspore u Europi, bila je i bošnjačka manjina u Turskoj, za koju službene brojke kažu da broji oko dva i pol miliona, dok neslužbeni podaci spominju brojku od četiri do čak šest miliona. Osim što se Europskoj uniji želio prikazati kao ozbiljan igrač na Balkanu, čiji ekonomski, politički i vjerski utjecaj raste iz godine u godinu, Erdoğanov posjet i skup u Zetri održani su i s namjerom da Izetbegoviću i njegovoj SDA posluže kao vjetar u leđa pred oktobarske izbore, ne bi li barem na kratko prikrili stranačko rasulo koje mjesecima traje u vladajućoj bošnjačkoj stranci. Bliski osobni i politički odnosi Izetbegovića i Erdoğana poznati su već duže vrijeme, pa stoga ni poruke koje su poslali sa skupa u Zetri ne odstupaju od već ustaljene retorike dvaju istomišljenika.
I dok je tijekom press konferencije u Predsjedništvu Erdoğan izjavio da Turska prema BiH nema nikakvih skrivenih namjera, na skupu u Zetri naglasio je kako zapravo BiH nikada nije smatrao nekim drugim prostorom, odvojenim od Turske. Neizbježno je bilo i prisjećanje na osmansko osvajanje današnjeg teritorija BiH kao i sjećanje na riječi Alije Izetbegovića koji mu eto baš tu i takvu BiH ostavio u amanet. Uz sve to, Erdoğan je uspio i da malo naruži EU, zada jasne smjernice za glasanje turske dijaspore na predstojećim izborima, ali i proglasi BiH kolijevkom europske demokracije koja svima, pa i njemu, pruža prostor za slobodan govor i djelovanje. S druge strane, Izetbegović je najveći dio svog govora koji je prethodio Erdoğanovom, posvetio rezultatima vlastite analize po kojoj su njegov otac i Erdoğan zapravo božji poslanici, koje je sam Bog poslao turskom i bošnjačkom narodu na njihovom putu pravde. Praksu podaničkog podilaženja Turskoj, a posebice njenom predsjedniku, Izetbegović je nastavio i govorom u Zetri, opisujući osmansko doba kao zlatno doba u kojem su Bošnjaci i Turci živjeli i borili se zajedno, stavljajući i Bošnjake ali s njima i cijelu BiH po tko zna koji put do sada, u poziciju turske provincije.
Fijasko Izetbegovića
Ovakve Izetbegovićeve želje i stremljenja nisu novina i savršeno se uklapaju njegov generalni narativ, posebice uoči predizborne kampanje. Interesantno je primijetiti kako su Izetbegovićeve izjave najviše polemike izazvale u bošnjačkim političkim krugovima, dok su lideri HDZ-a i SNSD-a, Dragan Čović i Milorad Dodik, bili poprilično suzdržani u svojim komentarima, svjesni da na Izetbegovićevim izjavama, ali i potezima mogu samo profitirati kod vlastitog biračkog tijela. Tako će Ćović i Dodik sigurno puno bolje iskoristiti Erdoğanovu posjetu BiH u narednim mjesecima, nego lider SDA, za kojeg se vjerovalo da će mu dolazak turskog predsjednika poslužiti za promociju vlastite supruge, Sebije Izetbegović, kao moguće kandidatkinje SDA za članicu Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka te konsolidiranje stranačkih redova i motivaciju glasačke baze.
I doista, Sebija Izetbegović dobila je svoju ulogu u protokolu Erdoğanovog posjeta – osim što je uz supruga dočekala turskog predsjednika i njegovu ženu na sarajevskom aerodromu, ona je u prisustvu Emine Erdoğan otvorila novu Klinku za hematologiju na ustanovi, koju uz brojne kontroverze koje prate njen rad, vodi već dvije godine. Špekulacije da će Bakir Izetbegović upravo suprugu poslati u utrku za mjesto koje trenutno obnaša u državnoj vlasti te da Erdoğanovu posjetu koristi da učvrsti njenu poziciju unutar stranke, dodatno je potaknula odluka predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića o povlačenju iz kandidature za Predsjedništvo BiH ispred SDA. Zvizdić, koji je dobio najveći broj nominacija općinskih organizacija SDA, ovakvu je odluku donio samo dva dana uoči Erdoğanove posjete, na sjednici Predsjedništva stranke SDA na kojoj je odlučeno da se kandidata za predsjedništvo BiH bira pojedinačnim, tajnim glasovanjem. Na istoj je sjednici ime Sebije Izetbegović kao kandidatkinje ispred SDA po prvi puta javno obznanjeno navodeći da je dobila veliku podršku s terena, te da o svojoj kandidaturi treba odlučiti do 26. maja i Konvencije stranke.
No, nekoliko dana prije Konvencije, Sebija Izetbegović objavila je da odustaje od kandidature za Predsjedništvo, čime je bio otvoren put za Šefika Đaferovića, koji je potom i izglasan kao kandidat SDA za ovu poziciju. Da li je Sebija Izetbegović trebala poslužiti za odvraćanje Denisa Zvizdića od kandidature zbog unutarstranačkih previranja ili je pak prevladao strah od mogućeg poraza, sada i nije toliko bitno. Njeno odustajanje iz utrke za Predsjedništvo BiH naravno ne treba pripisivati neuspjelom Erdoğanovom i Bakirovom pokušaju da produže život vladajućoj bošnjačkoj dinastiji. Izbor Šefika Đaferovića jeste i dalje produžavanje političke moći Izetbegovića s obzirom na to da se radi o čovjeku koji svoju, i egzistenciju vlastite obitelji, može zahvaliti upravo Izetbegovićima i odanosti koju im je pokazao tokom godina. No, ono što Erdoğanova posjeta nije uspjela prikriti unatoč svom uloženom trudu, jeste da zamaskira sada već odveć jasne raskole unutar SDA čiji će daljnji procesi i posljedice, posebice za struju odanu Izetbegovićima, da uvelike ovise o ishodu oktobarskih izbora.