“Pojam ‘bračni drug’ u smislu odredaba prava Europske unije o slobodi boravka građana Unije i članova njihove obitelj obuhvaća istospolne bračne drugove” – jednoznačna je presuda Suda Europske unije. Iako su države članice slobodne dopustiti istospolni brak odnosno ne dopustiti ga, one ne mogu onemogućavati slobodu boravka građanina Unije odbijajući odobriti njegovu istospolnom bračnom drugu, državljaninu treće zemlje, izvedeno pravo na boravak na njihovu državnom području. Drugim riječima, države-članice Europske unije koje nisu ozakonile istospolni brak moraju poštivati prava boravka istospolnih supružnika koji žele živjeti zajedno na njihovu teritoriju.
Presuda je donesena u slučaju Rumunja Adriana Comana koji se 2010. u Belgiji vjenčao sa svojim partnerom Amerikancem Claibournom Robertom Hamiltonom. Njima, odnosno Hamiltonu, Rumunjska nije htjela izdati dozvolu trajnog boravka, jer istospolni brakovi u toj zemlji nisu legalizirani. Nakon što je Rumunjska zaključila da Hamilton u toj zemlji nije bračni drug Comana, par je 2012. godine podnio tužbu te nakon 6 godina čekanja napokon donesena odluka u njihovu korist.
Sloboda kretanja
Presuda se temelji na europskoj Direktivi o slobodi kretanja u kojoj je termin bračnog druga definiran rodno neutralno te se odnosi na bilo koju osobu sjedinjenu s kojom drugom osobom radi čega obuhvaća i istospolne bračne zajednice. Nacionalna mjera koja može biti prepreka ostvarivanju slobodnog kretanja se može opravdati samo ako je u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. S obzirom na to da je poštovanje privatnog i obiteljskog života temeljno pravo zajamčeno člankom 7. Povelje, Sud navodi da i iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava proizlazi da odnos homoseksualnog para može biti obuhvaćen pojmovima ‘privatan život’ i ‘obiteljski život’ na istoj osnovi kao i odnos heteroseksualnog para koji se nalazi u istoj situaciji.
Što se drugih članica Unije tiče, istospolni brak legalan je u Belgiji, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Irskoj, Luksemburgu, Malti, Njemačkoj, Portugalu, Španjolskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji (osim Sjeverne Irske). Registrirana partnerstva dozvoljena su u Austriji, Cipru, Grčkoj, Hrvatskoj, Italiji, Mađarskoj i Sloveniji. A ograničena partnerstva dozvoljena su u Češkoj i Estoniji. Zemlje koje nisu donijele nikakvu regulaciju po ovom pitanju su Bugarska, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska i Slovačka.