Gotovo istodobno dok se u rimskoj palači Quirinale – uredu talijanskog predsjednika – odvijala komična opera, u kojoj se najavljivao, zatim povlačio, pa onda ponovno proglašavao isti mandatar za premijera, na jugu zemlje odvijala se sasvim drugačija drama. Savez baznih sindikata (USB), jedna od konfederacija demokratskih radničkih organizacija u Italiji, prošloga je tjedna organizirao niz štrajkova u regiji Kalabriji. Povod nije bio neki radni spor, iako su uvjeti rada i stanje radničkih prava u tom siromašnom dijelu zemlje među najgorima u Europi, već nešto znatno gore – ubojstvo jednog sindikalnog aktivista.
Soumayla Sacko ubijen je 2. lipnja dok je pomagao u gradnji improviziranog naselja, zapravo slama u kakvima u pravilu žive migrantski radnici u Kalabriji. To je zajednica kojoj je i sam pripadao, kao izbjeglica iz Malija. Njegovo porijeklo je izgleda bilo presudni motiv u napadu koji je rezultirao njegovom smrću i teškim ranjavanjem još dvojice njegovih kolega. To sugeriraju svjedočanstva preživjelih, ali i činjenica da su tamošnji migrantski radnici, koji uglavnom rade na sezonskim poljoprivrednim radovima, česte žrtve rasističkih napada. Prvi oružani napad na radnike zabilježen je već prije osam godina, ali tada nije doveo do smrti.
Još značajnije, u veljači ove godine jedan je lokalni fašist u Markama u napadu rasističkog ludila upucao najmanje šestero ljudi afričkog porijekla (sumnja se da ih je možda bilo i više, ali se žrtve nisu javile zbog nereguliranog statusa). U zajapurenoj predizbornoj atmosferi ni jedna od većih stranaka nije se udostojila nedvosmisleno osuditi ovo fašističko nasilje. Logičan rezultat toga bilo je ubojstvo radnika senegalskog porijekla u Firenci svega dan nakon izbora. Ništa od toga nije ponukalo političare da olabave svoju neprestanu kampanju protiv stranaca. Dapače, otkako je formirana nova vlada, koja uključuje i ekstremno desnu Ligu, kampanja eskalira.
Novi ministar policije i lider Lige Matteo Salvini već je najavio da su s početkom njegovog mandata “dobri dani za ilegalne migrante završili”. Zanimljivo, Sacko je u zemlji bio sasvim legalno, kao i mnogi drugi Afrikanci žrtve nasilja, koji nisu napadani zbog “statusa”, već boje kože. Ispod tankog pokrova brige za legalnost migracija krije se prilično eksplicitna rasistička kampanja koju provodi sama država, kao što dobro pokazuje najnoviji incident sa zatvaranjem luka za izbjeglice spašene od utapanja. Ako ih je dosad država utapala u moru i internirala u kampove za mučenje, a fašisti pucali po njima, bojimo se i zamisliti što je sve Salvini pripremio za “nepoželjne” u budućnosti.