Zbog svojih detaljnijih i često barem na prvi pogled nerazumljivih pravila koja reguliraju razne aspekte života, Europska unija ima reputaciju bešćutne birokratske organizacije. Mnogi čitatelji iz Hrvatske će se sjetiti kako se uoči ulaska te zemlje u EU 2013. godine intenzivno raspravljalo o skoroj zabrani određenih suhomesnatih proizvoda ili alkohola proizvedenog kod kuće. Većina tih strahova naposljetku se pokazala neopravdanima. Nasuprot tome, gotovo se uopće nije raspravljalo o mnogo ozbiljnijim posljedicama priključenja, poput kolapsa domaće poljoprivrede i proizvodnje hrane ili pak radnog iseljavanja. No da reputacija EU kao bešćutnog birokratskog pakla i nije sasvim bez temelja možda najbolje ilustrira nedavni slučaj krave Penke, koja je pasući travu umalo ostala bez vlastitog života.
Penka naime živi blizu bugarskog sela Kopilovaca, na samoj granici sa Srbijom. S obzirom na to da je vlasnici puštaju da slobodno pase, krava se – logično – nije obazirala na table koje usred livade upozoravaju prolaznike da su u opasnosti da prijeđu državnu granicu. Penka tu granicu nije prošla samo jednom, već više puta, te po povratku kući prekršila strogo pravilo EU o potrebnoj dokumentaciji koja dokazuje zdravlje životinja koje ulaze na područje Europske unije. Unatoč pomalo komičnom karakteru problema, bugarska se služba zadužena za sigurnost hrane – zakonom i međunarodnim ugovorima obavezana da spriječi ulazak životinja izvan EU na područje Bugarske – nije uspjela domisliti kako da riješi Penkinu papirologiju, pa su odlučili da je najjednostavnije da se krava liši života.
Savijanje pravila?
No kada su za to čuli zapadni mediji, Penkina priča se pretvorila u međunarodni skandal. Osobito su britanski euroskeptični tabloidi inzistirali na pokrivanju slučaja, kako bi dokazali besmislenost birokratizirane Unije. Priča je također privukla veliku pažnju mnogih zaštitnika životinja: pokrenuta je i peticija koja je skupila preko trideset tisuća potpisa, uglavnom u Britaniji, a poduprli su je i brojni poznati i slavni, uključujući npr. Paula McCartneyja. Sve to doprinijelo je sretnom raspletu događaja. Bugarska agencija za sigurnost hrane ipak je pronašla načina da spasi Penkin život: provela je detaljnu zdravstvenu kontrolu, pripremila dokumentaciju i odobrila vraćanje krave vlasnicima. Ovu simpatičnu priču u spašenom životu Penke kvari samo jedna činjenica: što je dopušteno kravama nije dopušteno ljudima.
Naime, svake godine evidentira se oko četiri tisuće poginulih izbjeglica na granicama Europske unije, a lako je moguće da je brojka znatno veća, jer mnoga tijela nisu pronađena, a nestali identificirani. Uzrok njihove smrti je činjenica da igrom slučaja nisu imali svu dokumentaciju koju zahtjeva stroga unijska birokracija, pa su ili graničarskim nasiljem gurnuti u smrti ili su u očajničkom pokušaju da izbjegnu to nasilje skončali u nekoj rijeci, moru ili na drugoj prirodnoj ili umjetnoj prepreci. Jedan dio njih upravo u Bugarskoj i zemljama s kojima ona graniči. Zanimljivo, britanski su tabloidi ostajali neobično tihi kada se radi o toj birokratskoj besmislici. A europske agencije čvrsto suprotstavljene mogućem fleksibilnijem pristupu pravilima, koji bi spasio tisuće života.