Kada je formirana prije nešto više od dva tjedna, nova talijanska vlada izazvala je prilično nezadovoljstvo među “partnerima”. Sastavom nisu bile oduševljene ni europske institucije, ni najveće zemlje Unije, poput Njemačke i Francuske. Razlog tome bila je činjenica da su novu vladu formirale “populističke” stranke, koje su tijekom kampanje folklorno bile kritične prema eurozoni, a to je razvoj koji dodatno komplicira najavljenu rekonstrukciju EU. No otkad su vladajući “populisti” obećali da neće drmati temelje europske konstrukcije, kritike talijanske vlade naglo su utihnule. Iako je pravih povoda za kritiku svakog dana sve više.
Kao što je poznato, vladajuću koaliciju čine demagoški Pokret pet zvijezda i ekstremno desna Liga. Iako je njegova stranka u vladu ušla kao manji partner, lider Lige i ministar unutrašnjih poslova Matteo Salvini već se nametnuo kao stvarni gospodar situacije. Komentatorima nije trebalo dugo da primijete kako je – pored mirnog lidera M5S i ministra razvoja Luigija Di Maija te tehnokratskog premijera Giuseppea Contea – Salvini zapravo jedina figura s nekom političkom snagom. Liga i njezin lider su dakle apsolutni dobitnici situacije, iako su na izborima osvojili manje od 18% glasova, što je rezultat koji je tada zapravo smatran iznenađenjem.
Žal zbog ograničenja
Do tog rezultata, najboljeg u poslijeratnoj povijesti talijanske ekstremne desnice, Liga je došla u zadnjim tjednima kampanje, kada je dodatno pojačavala svoju rasističku retoriku. Osobito je indikativna bila njezina načelna podrška fašistu koji je u gradiću Mecerata u Markama upucao barem šestero ljudi zbog njihove boje kože. Tada su svi pretpostavljali da je pristajanje Lige na fašističko nasilje tek neukusni predizborni potez. No otkad su došli na vlast, leghisti ne slabe svoju kampanju, već je pojačavaju. Vidljivo je to – između ostalog – po reakcijama na daljnja ubojstva, te incidentu s brodom Aquarius koji je prevozio izbjeglice spašene od utapanja.
No ništa od toga Salviniju nije bilo dovoljno. Naime, njegovo ministarstvo je nedavno pokrenulo kampanju koja potpuno otvoreno cilja Rome i to na temelju njihovog porijekla. Prema najavama ministra, policija uskoro kreće s popisom Roma u Italiji s namjerom da pronađe sve one koji nemaju potrebne dokumente za boravak u zemlji. Pretpostavlja se da je riječ uglavnom o Romima s Balkana. Svoju najavu etničkog čišćenja Salvini je dodatno začinio konstatacijom kako “nažalost” neće moći protjerati Rome koji imaju talijansko državljanstvo. Planove ministra unutrašnjih poslova dakle “nažalost” sprječavaju tek zakoni koji zabranjuju progon na temelju rasne pripadnosti.
Volja je dakle tu, sve ostalo je pitanje tehničke izvedbe. To je moment u kojem upotreba eufemizama poput “populizam” ili “radikalno” postaje krajnje neukusna. I u talijanskom kontekstu i izvan njega samo je jedan povijesti termin koji sasvim obuhvaća ono što Salvini predstavlja.