Prema podacima koje prikuplja platforma Global Forest Watch, prošle je godine na našem planetu nestalo 29,4 milijuna hektara šumskih površina. Iako već i sami milijuni hektara zvuče zastrašujuće, tek slikovitiji prikaz demonstrira razmjere katastrofe: doslovno svake sekunde izgubimo jedan nogometni teren šuma. Nogometni teren u sekundi znači da na dnevnoj razini nestane šuma veličine New Yorka, a na godišnjoj razini svijet ostane bez šumskog područja veličine Italije.
Također, nimalo ne ohrabruje niti trend. Global Forest Watch nadzire i bilježi deforestaciju od 2001. godine, a prošla je godina zauzela drugo mjesto na ljestvici po količini izgubljenih hektara. Od 2003. godine se prosječan godišnji gubitak šumskih površina na svjetskoj razini udvostručio, dok u ključnim područjima, tropskim kišnim šumama, udvostručenje bilježimo od 2008. godine. Pored uništavanja staništa za veliki broj životinjskih vrsta, deforestacija izrazito doprinosi i globalnom zatopljenju. Godišnja emisija ugljika koja nastaje paljenjem šuma istovjetna je ukupnoj emisiji ugljika Sjedinjenih Američkih Država.
Borba autohtonih naroda
Koji su ključni razlozi za uništavanje šumskih površina? Kako ističe Frances Seymour iz Svjetskog instituta za resurse, organizacije koja zajedno s partnerima radi na Global Forest Watchu, razlozi nisu nimalo misteriozni. U velikoj većini slučajeva radi se o “čišćenju” ogromnih površina radi uzgajanja raznih roba za globalno tržište. Ona navodi i da su ta “čišćenja” uglavnom ilegalna i zasnovana na koruptivnim aranžmanima. No, upozorava kako se u borbi protiv klimatskih promjena zanemaruje faktor nestanka šuma koji prilično doprinosi zatopljenju: tek 2% sredstava uloženih u akcije protiv klimatskih promjena usmjereno je na borbu protiv deforestacije.
A da se ta borba itekako odvija svjedoče i ovi podaci. Naime, samo prošle godine je u svijetu ubijeno 197 ljudi koji su se protivili deforestaciji. Pola ubijenih dolazi iz redova autohtonih naroda na čijoj se borbi za vlastitu zemlju u priličnoj mjeri i zasniva globalni otpor deforestaciji. Veliku prepreku deforestaciji predstavljao je i kolumbijski FARC. Naime, Kolumbija je uz Brazil, Indoneziju i Kongo ključna zemlja u ovim procesima. Kako je FARC napustio šumska područja i ilegalno političko djelovanje te ušao u “normalnu” političku arenu, šume više nije imao tko čuvati. S obzirom na promijenjene okolnosti, prošle su godine gubici kolumbijskih šuma narasli za čak 46%.
Dakle, situacija je krajnje ozbiljna, međutim, bilo kakva globalna koordinirana akcija izostaje. Sve se svodi na periodične poteze najugroženijih država i hrabru borbu autohtonih naroda.