Bezbrojni su primjeri kojima su srpske vlasti, bilo na državnom bilo na lokalnom nivou, nastojale privući strane investitore. Osiguravala se besplatna infrastruktura, oslobođalo od poreza i komunalnih naknada, izdavale izravne subvencije i čak doslovno pokrivale plaće radnike u novootvorenim firmama sredstvima iz državnog proračuna. Rijetko su se pritom bilo kakvi uvjeti postavljali. Bilo je važno da se potiče poslovna klima.
Međutim, čini se da se situacija pomalo mijenja, počinju se postavljati neki uvjeti. Zamjenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić jučer je novinarima priopćio novu ideju. Naime, svi zakupci prostorija u Beogradu koje su u vlasništvu grada dobit će popust od 5% na plaćanje svih taksi ako istaknu naziv firme na ćirilici. Prema Vesićevim riječima, tu bi odluku danas trebala potvrditi i gradska skupština, a pritom se radi o još jednom primjera promoviranja ćirilice.
No, nije se Vesić zaustavio samo na iznošenju formalnih aspekata odluke i pozadinske motivacije. Priuštio je javnosti i malo sočnih, nepoznatih detalja iz pregovora s investitorima. Tako je otkrio da je Starbucksu za otvaranje objekta u Beogradu postavio uvjet: pored natpisa na latinici, mora biti i onaj na ćirilici. Otkrivenu intrigu iz poregovora Vesić je zaokružio političkom poukom: ako sami ne cijenimo svoju kulturu, neće je cijeniti ni drugi.
S obzirom na to da je ovo do sada vjerojatno najzahtjevniji uvjet koji su srpske vlasti postavile investitorima, ne možemo odoljeti parafrazi Vesićevih riječi: ako sami ne cijenimo svoju radnu snagu, neće je cijeniti ni drugi.