Kad se na temu mirovinske reforme s jedne strane javne rasprave svrstaju bankari, neoliberalni političari, libertarijanske udruge i njima skloni novinari, a s druge strane Matica umirovljenika Hrvatske, Sindikat umirovljenika Hrvatske (udruga) te država i lijevi ekonomisti, stvar postaje politički poprilično jednostavna: država je napokon predložila nekakvu socijalnu politiku. No, pratite li samo mejnstrim medije, pomislit ćete da vas država ponovno pokušava pokrasti, da ćete izgubiti i ovako malene mirovine. Zapravo, takav scenarij realniji je s postojećim mirovinskim sustavom nego s reformiranim kojeg predlažu HDZ-ovi ministri.
Reforma se svodi na iduću ideju: svim osiguranicima omogućava se izbor da u trenutku umirovljenja ostanu u drugom stupu ili s doprinosima i prinosima pređu natrag u prvi stup i gdje mogu ostvariti jednaka prava, uključujući i dodatak od 27 posto. “Kad je riječ o dodatku na mirovinu od 27 posto, glasnogovornici financijske industrije netočno, tendenciozno i namjerno stvaraju paniku, jer ovdje nitko nikome ništa ne otima i ne oduzima. Pravo na dodatak na mirovinu imaju samo umirovljenici koji su mirovinu ostvarili isključivo prema Zakonu o mirovinskom osiguranju od 1. siječnja 1999. na dalje. Od 1. siječnja 2012. dodatak na mirovinu postao je sastavni dio mirovine, ali se on ne odnosi na umirovljenike koji ne uplaćuju puni mirovinski doprinos od 20 posto u prvi stup”, smatraju Sindikat i Matica.
Da bi se ovo uopće razumjelo, nužno je kazati da je prvi mirovinski stup obavezan i međugeneracijski solidaran, radi se o tradicionalnom mirovinskom sustavu kojega svi razumijemo, a svodi se na to da aktivni radnici financiraju trenutne umirovljenike s 15 posto svojih bruto plaća. Također, ovaj se stup nalazi u potpunoj kontroli države, što ga čini najstabilnijim. Drugi mirovinski stup je također obavezan, ali se štedi u privatnim obaveznim mirovinskim fondovima u koje se izdvaja 5 posto bruto plaće na osobni račun osiguranika tj. budućeg umirovljenika. Dakle, u ovom stupu štedite za sebe. Treći stup je pak dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje. Visinu mirovine određuje visina mjesečnih uloga koji se uplaćuju na poseban i osobni račun u dobrovoljnom, privatnom mirovinskom fondu. Ovdje se dakle radi o dogovorenom izdvajanju i državnim poticajima na to.
Umjesto u mirovine pretakanje sredstava u dugove
Međutim, kao što je Bilten već više puta pisao, drugi stup ima svoje velike probleme. Ukratko, građani izdvajaju novac za svoju buduću mirovinu. Država prikuplja ta sredstva putem doprinosa i sredstva povjerava privatiziranim mirovinskim fondovima koji onda ta sredstva ulažu drugdje. Teoretski, uz velike povrate koji se trebaju preliti u mirovine građana. Međutim, zbog činjenice da se to nigdje zapravo ne događa, u svijetu se već odustalo od ovog modela, a tu su praksu nedavno usvojile Bugarska i Rumunjska ukinuvši drugi stup. Kako naglašavaju Sindikat i Matica: “Europa uglavnom ne poznaje obvezni drugi stup kojeg napadno guraju lobiji privatnog financijskog kapitala u Hrvatskoj. Većina zemalja u tranziciji, među kojima su Poljska, Slovačka, Mađarska, Bugarska, Rumunjska, koje su imale sličan model drugog stupa kao i Hrvatska, praktički su ga ukinule, a Češka i Slovenija su takav model odbile uvesti odmah na početku.”
Iako su banke trebale ta sredstva ulagati u profitabilne djelatnosti i time povećavati buduće mirovine u praksi se ta sredstva posuđuju državi uz kamate i pretvaraju se izravno u javni dug države. Tako se objašnjava činjenica da su do prošle godine hrvatski mirovinski fondovi prikupili 93 milijarde kuna, od čega se čak 66 milijardi prelilo u državne obveznice, a ne u naše buduće mirovine.
HDZ-ova mirovinska reforma stoga je za promjenu socijalna. Sindikat i Matica su štoviše u svom priopćenju pohvalili ministra Marka Pavića kazavši da je prijedlog iznesen razložno i da ne dovodi do konačnog ukidanja drugog mirovinskog stupa. U priopćenju Sindikat i Matica upozoravaju da je obvezni drugi mirovinski stup uveden pod pritiskom Svjetske banke 2002. godine kao tzv. kapitalizirana štednja. Nastao je smanjivanjem uplata u prvi stup generacijske solidarnosti sa 20 na 15 posto od bruto plaće zaposlenih – ovih preostalih pet posto postali su doprinosima za drugi stup. Prebacivanjem tih pet posto, što je godišnje više od pet milijardi kuna, u privatne mirovinske fondove, stvoren je ogroman financijski nedostatak za isplatu sadašnjih mirovina pa se to namiruje iz državnog proračuna. Država stoga uzima taj isti novac od bankara, zadužuje se i plaća visoke kamate pa je takav model doveo do enormnog povećanja državnog javnog duga.
Najniže mirovine u EU
Sindikat i Matica u konačnici zaključuju kako “sadašnji težak položaj umirovljenika i njihovo siromaštvo treba rješavati mirovinskom reformom, a u okviru toga i kroz reformu drugog obveznog mirovinskog stupa, vrućeg krumpira, kojeg se ni jedna hrvatska vlada do sada nije usudila dirati. Ova ga se samo dotakla, iako bi, po mišljenju umirovljeničkih udruga trebala izvršiti dubinsku reformu drugog mirovinskog stupa po ugledu na druge zemlje u tranziciji.”
Mirovine u Hrvatskoj, prema upozorenju Europske komisije, u odnosu na prosječne plaće, najniže su u Europskoj uniji, stoji u priopćenju. Stoga je prioritet promjena formule za usklađivanje mirovina kako bi se zaustavilo daljnje osiromašivanje već osiromašenih umirovljenika.
Krajnja poruka Matice i Sindikata potpuno je jasna: “Nema stvarne mirovinske reforme u Hrvatskoj bez dva važna preduvjeta: da se razradi i provede cjelovita reforma obveznog drugog mirovinskog stupa, te da se provede odvajanje svih mirovina prema posebnim propisima. Kad se od ukupnog godišnjeg troška za sve mirovine (38 milijardi kuna) odbije 21 milijarda kuna prikupljena doprinosima, ostaje manjak od 17 milijardi. No, od toga nešto više od 6 milijardi godišnje čini trošak drugog obveznog mirovinskog stupa (pet posto doprinosa, kamate i naknade), a oko 6 milijardi je trošak mirovina po posebnim propisima. Sve druge mirovine temeljem rada i solidarnosti (obiteljske, invalidske) su izrazito niske i terete javni proračun samo s dodatnih četiri milijarde kuna.”