Prema javljanju različitih novinskih izvora, predstavnici Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) mogli bi uskratiti iduću tranšu zajma Bosni i Hercegovini u iznosu od 150 milijuna konvertibilnih maraka. Naime, zabrinuti su za stanje javnih financija s obzirom na nedavne odluke vlada Federacije BiH i Republike Srpske. Vlada entiteta sa sjedištem u Sarajevu je nedavno usvojila novi Zakon o pravima boraca i njihovih obitelji čime se proračunski rashod povećao za 14 milijuna maraka, dok je vlast u Banjaluci minimalno povećala penzije i plaće u javnom sektoru, čime se proračun opteretio za 40-ak milijuna maraka.
Iz MMF-a su najavili da će do kraja ovog tjedna napraviti iscrpnu analizu utjecaja novih rashodovnih stavki na održivost proračuna i servisiranje dugova te da će se idući tjedan tjedan naći s predstavnicima vlasti u Sarajevu i Banjaluci i priopćiti im svoju odluku. Izgleda da u ministarstvima financija obaju entiteta nisu isuviše zabrinuti odlukom MMF-a o suspenziji isplate tranše kako bi se izradila dublja analiza. Primjerice, u ministarstvu financija Republike Srpske duboko vjeruju da do krajnjeg uskraćivanja sredstava neće doći “jer su sve dobro izračunali”.
Prema njihovim navodima, ukupni troškovi stavke za plaće u javnom sektoru nisu se promijenili već je samo došlo do izmjene u proceduri izračuna, za što tvrde da su obavijestili MMF još u januaru. Međutim, u toj obavijesti stoji da neće doći do nikakvog povećanja plaća bez prethodnih konzultacija s MMF-om. Je li do povećanja došlo – kako tvrdi MMF, ali i vlasti u obraćanju građanima – ili je posrijedi samo računovodstvena preinaka, pokazat će analiza. A rezultat analize i eventualno posljedična obustava isplate tranše mogli bi prilično ugroziti stanje javnih financija i servisiranje obveza.
Naravno, svi su analitičari složni u procjeni motivacijske pozadine navedenih odluka vlasti u Sarajevu i Banjaluci. Pripisuje ju se predstojećim parlamentarnim izborima u oktobru. Teško je osporiti da iza odluka stoji kalkulacija o ostanku na vlasti. Međutim, ne radi se o tome da se sredstva naprosto rasipaju: idu u ruke onima kojima su potrebna. I koji su se, poput boraca, dugogodišnjim protestima za njih izborili. U takvom okviru, ne zna se što je gore: političari koji pristaju na ustupke jer tako kupuju glasove ili međunarodni birokrati s hladnim kalkulacijama kojima životni standard naprosto nije dio jednadžbe.