Prema podacima koje je jučer objavilo Njemačko udruženje energo i hidroindustrija, prvi put se u povijesti dogodilo da su obnovljivi izvori energije nadmašili ugljen u zadovoljavanju tamošnjih elektroenergetskih potreba u periodu od pola godine. Znalo se do sada dogoditi da obnovljivi izvori preteknu ugljen na dnevnoj ili tjednoj razini, ali nikad u ovoliko dugom periodu. Konkretnije, obnovljivi izvori poput vjetra, vode i bioplina, zaslužni su za 36,3% konzumirane električne energije u prvoj polovici 2018. godine, dok je ugljen zaslužan za 35,1% potrošnje.
Ako usporedimo ove podatke s onima iz istog perioda 2017. godine, uvidjet ćemo značajne razlike. Tada su obnovljivi izvori pokrivali 32,5% potrošnje, a ugljen 38,5%. Prema prvim analizama stručnjaka do preokreta je došlo zbog povoljnijih vremenskih uvjeta u 2018. godini, kao i zbog ukupno niže potrošnje električne energije. Također, što se tiče ugljena i pada uporabe, prisutan je zamjetan preokret: manje se koriste teški ugljen i antracit koji sadrže visoke koncentracije ugljika, dok su lignit i smeđi ugljen, s nižim koncentracijama ugljika, ostali na stabilnoj razini potrošnje.
Međutim, ovi trendovi se ne očituju u nižim emisijama ugljičnog dioksida. Emisije ostaju na istoj razini, a kako je pokazalo nedavno istraživanje, sedam njemačkih termoelektrana koje se zasnivaju na lignitu spada među deset najvećih zagađivača ugljičnim dioksidom u Europi. Dakle, iako se naziru trendovi koji navještavaju promjene, kao i dugogodišnja politička retorika koja ih najavljuje, za sada sustavnih zaokreta nema. Njemačka je vlada u sklopu tih planova napuštanja ugljena oformila prošli mjesec i posebnu komisiju koja bi trebala izraditi strategiju ili barem naputke za realizaciju tog plana. Idući sastanak te grupe stručnjaka najavljen je za ovaj petak.
Nema sumnje da stručnjaci u vakuumu mogu razraditi suvisao plan, no ovdje se ne radi samo o iznalaženju ideja već i o političkim okvirima u kojima se te ideje mogu realizirati. A ti politički okviri su u presudnoj mjeri obilježeni interesima kapitala u spornim industrijama. Također, ti planovi bi morali u sebi sadržavati jasnu i izvedivu ideju o prenamjeni i stvaranju novih radnih mjesta. Za sada, i to ne samo u Njemačkoj, u obuhvatnost takvih planova možemo samo sumnjati.