Jedna od stvari koje su proteklih stotinjak godina najviše obilježavale balkanski poluotok nesumnjivo je bio izrazitije seljački karakter njegovog stanovništva, barem u odnosu na sjeverne i zapadne dijelove Europe. Prave industrijalizacije u većini zemalja praktički nije bilo do 1945., a pitanja zemlje i seljaka presudno su određivala politički i kulturni život do polovice 20. stoljeća, a povremeno i dulje. U mnogim segmentima, društva regije su još uvijek agrarnija od onih na zapadu kontinenta. Ponegdje je privatizacija 1990-ih i posljedična dezindustrijalizacija čak potaknula iseljavanje iz gradova natrag prema selu. Drugdje su eurointegracije sasvim izbile tlo pod nogama lokalnim seljacima i stvorile uvjete za razvoj novog agrobiznisa. Gotovo svugdje, budućnost balkanskog sela i seljaštva sasvim je neizvjesna. Prvi Biltenov ljetni temat bavi se upravo ovom temom. Tijekom sljedećeg tjedna objavljivat ćemo tekstove koji na primjerima Rumunjske, Srbije i Albanije analiziraju perspektive ruralnog Balkana.
Mihai-Dan Cirjan – Društvena važnost, ekonomska beznačajnost
Saša Petrović – Prohujalo s tržištem: slučaj maline i višnje u Srbiji
Arlind Qori – Proletarizacija albanskog seljaštva