Pod sloganom “mi nismo robovi” ovoga su ljeta više puta prosvjedovali sezonski poljoprivredni radnici na jugu Italije. Ono što ih je najviše razbjesnilo bio je niz nesreća u Foggiji u kojima je u svega par dana poginulo šesnaest njihovih kolega. Iako se radilo uglavnom o prometnim udesima, u tim smrtima nema ništa “slučajno”. Način na koji poslodavci prevoze radnike na polja nije samo nehuman, već je i izrazito opasan. Radi se u pravilu o prenatrpanim i često neispravnim kamionima. Ovo uostalom nije prvi puta da se takve nesreće događaju. Prije šest godina slična se nesreća dogodila u regiji Kalabriji. Tada je u sudaru vlaka i kamiona poginulo petero rumunjskih radnika, a Italija je odbila obiteljima isplatiti bilo kakvu odštetu.
Niti su prometne nesreće jedini uzrok smrti. Ove je godine u Kalabriji hicem iz puške ubijen sindikalist Soumayla Sacko, porijeklom iz Malija. Jedan od češćih uzroka smrti su požari koji redovito izbijaju u improviziranim naseljima zvanim tandopoli (šatorski gradovi). Mnogo radnika umire i od hladnoće, uslijed neadekvatnih uvjeta stanovanja, od nesreća na radu, kao i od lošeg zdravlja. Ono je posljedica nedostatka bilo kakve zdravstvene njege, ali i iscrpljenosti radnika koji u pravilu rade 12 ili više sati dnevno. Nasilje je još jedan uzrok smrti, bilo da se radi o nasilju policije ili poslodavaca koji u pravilu pripadaju mafijaškim krugovima. Iako su incidenti koji uključuju smrti izrazito česti, oni se pokrivaju samo u lokalnim medijima i brzo zaborave. U proteklih šest godina u Italiji je poginulo nevjerojatnih 1500 poljoprivrednih radnika. Samo prema službenim statistikama.
Gotovo svi sezonski poljoprivredni radnici rade (a često i borave u zemlji) ilegalno. Radi se u većini slučajeva o radnicima iz Malija, Nigerije i Rumunjske, ali i Indijcima i ljudima iz drugih zemalja. Njihova satnica je 2,5 eura po čemu spadaju u najniže plaćene radnike u zemlji. Samo u istočnom djelu Kalabrije na berbi klementina svake godine radi preko deset tisuća radnika iz Istočne Europe. Svi su zaposleni na crno ili preko agencija koje rade u sivoj zoni. Unatoč kampanji borbe protiv “ilegalne imigracije” koju provodi šef talijanske ekstremne desnice i ministar policije Matteo Salvini, stanje iz godine u godinu u poljoprivrednom sektoru ostaje isto. Pod pritiskom poslodavaca, država “žmiri” na potplaćeni rad u poljoprivredi, iako se često obavlja na crno.
Poljoprivreda čini 2,2 posto talijanskog BDP-a i u velikoj je mjeri izvozno orijentirana. Osobito se to odnosi na citrusno voće, grožđe i rajčicu, kulture za čiju se berbu najviše koriste strani sezonski radnici.