U vječnoj potrazi za spasonosnim vanjskim rješenjem za srpsku ekonomiju, Aleksandar Vučić se ovaj put okrenuo Kini. Dogovori o kreditima i investicijama su sklopljeni, a domaća radna snaga može se jedino nadati slabo plaćenim poslovima i pokornom odnosu prema kineskom kapitalu.
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić bio je u trodnevnoj posjeti Kini koja je jučer završila. Mediji javljaju da je u Pekingu dočekan s najvišim državnim počastima te da su dijelovi grada blokirani zbog njegovog posjeta. Vučić je otišao s ciljem da se vrati s cijelim nizom velikih kineskih investicija u Srbiju, u čemu je sudeći po velikom broju potpisanih ugovora te zadovoljnom izrazu lica i uspio.
Službeni posjet komentirao je kazavši: “To je jedna, u smislu novca o kojem pričamo, od najznačajnijih poseta koju sam ikada imao. Važna je i u političkom smislu radi daljeg unapređenja saradnje, kao i da potvrdimo da predsednik Si ubaci Srbiju, ako može još u ovoj godini ili prvoj polovini iduće, u svoj program putovanja. Tada bih znao da sam jedini predsednik koji je dočekao šefa kineske države dva puta.”
Popis njegovih želja zaista je raznolik. Svjestan toga izjavio je: “Neki su mislili da neću da budem toliko uporan i ja sam se pitao jesam li možda suviše drzak, ali na kraju isplatilo se“. Njegovu upornost pohvalio je i kineski predsjednik Xi Jinping kazavši kako se vrata otvore onima koji uporno na njih kucaju.
Industrijska suradnja
Iscrpan popis svih ugovorenih poslova nije još uvijek poznat, no zasad se radi sigurno o kineskim investicijama u Rudarsko-topioničarski basen (RTB) Bor u iznosu od 1.26 milijardi eura. Očekuje se da je to dovoljno za zadržavanje svih 5.000 radnih mjesta te udvostručavanje proizvodnje u roku od tri godine, a četverostruko povećanje u roku od šest godina. Zijin Mining Group koji je postao vlasnik 63 posto kompanije obećao je uplatiti 350 milijuna dolara za dokapitalizaciju, od čega će 200 milijuna otići na vraćanje dugova. RTB Bor, inače jedini proizvođač bakra i plemenitih metala u Srbiji do kraja godine trebao bi biti bez dugova. U resoru Aleksandara Antića, srpskog ministra rudarstva i energetike, najavljeni su i drugi poslovi, poput završetka izgradnje termoelektrane Kostolac 2 (snage 350 megavata) do 2023. godine u izvedbi China Machinery Engineering Corporation (CMEC). Zatim, izgradnja toplodalekovoda koji bi spojio Termoelektranu Nikola Tesla sa beogradskim toplovodom, što je investicija vrijedna otprilike 270 milijuna eura, a koji bi gradila kompanija Power China.
Načelno je dogovorena i gradnja fabrike poznatog kineskog proizvođača automobilskih guma Shandong Linglong u aprilu iduće godine u Zrenjaninu. Radi se o investiciji vrijednoj 870 milijuna eura. Nakon otvorenja ove tvornice, ona bi trebala od 2020. godine isporučivati proizvode za Volkswagen i Renault što su prema izjavama kineske strane, ove kompanije već prihvatile. Vučić smatra da se radi o investiciji toliko važnoj da će ona značajno povećati BDP Banata i zaustaviti iseljavanje. Također je kazao kako je država spremna za ove investicije dati subvencije.
Govorilo se dakako i o Železari Smederevo koja se u kineskim rukama nalazi od 2016. godine, pri čemu je uvjet preuzimanja bilo zadržavanje svih 5.000 radnika. Jedna od stvari koje su Kinezi tražili od Srbije nakon preuzimanja Smedereva lakše je nametanje dodatnih radnih obaveza, što postojeći Zakon o radu nije omogućavao, radi čega su Kinezi tražili izmjenu zakona. Ovdje treba napomenuti da je Europska komisija sumnjičila Srbiju za dampinške cijene prema Kinezima baš na ovom primjeru. EU je dakle sumnjičio Srbiju 2017. godine da Hestilu (HeSteel) omogućava razne vidove državne pomoći, od prepuštanja sirovina i metalnih ostataka u direktnom ili posrednom vlasništvu Srbije, do privilegiranja kada se radi o cijeni struje. Sumnja se i da kineska kompanija ne ispunjava druge obaveze prema državi. Takav način pomoći, kada je riječ o čeličnoj industriji, zabranjen je i neprihvatljiv u EU i smatra se nelojalnom konkurencijom. “Dodatne radne obaveze” srbijanski su sindikalci protumačili kao izgradnju baraka za radnike koji bi živjeli u krugu tvornice i bili joj na raspolaganju 24 sata dnevno. U kontekstu Vučićevog posjeta Kini, vezano za Železaru, poznato je samo da su potpisana dva memoranduma. Od druge privatizacije i kineskog preuzimanja 2016. godine, Železara je povećala profit za 39 posto, a proizvodnju za 30 posto.
Infrastrukturni projekti i visoka tehnologija
Od tek najavljenih investicija, Vučić je medijima kazao kako se razgovaralo i o budućnosti srpske petrokemijske industrije, koju bi predsjednik također rado prepustio Kinezima (zainteresirana je firma China Sinopec), baš kao i nalazišta litija u zapadnoj Srbiji. Siniša Mali, bivši beogradski gradonačelnik i aktualni ministar financija, potpisao je u Pekingu sporazum sa kineskom kompanijom China Bridge and Road Corporation (CRBC) o izgradnji Industrijskog parka u Borči. Park bi se trebao prostirati na 320 hektara, privući 1.000 kineskih kompanija i otvoriti 10.000 radnih mjesta. Ukupna investicija u ovaj park, prema najavama Siniše Maloga, iznosit će 2 milijarde eura. Ista kompanija gradit će nove željezničke koridore. Trenutno se govorilo o dionici Beograd-Niš, koja je još jedan spoj u lancu od Pireja (gdje Kina ima koncesije na nekoliko dokova) do Europske unije. Obilaznicu oko Beograda, s istim ciljem, kreditirat će Exim banka. Među nizom potpisanih memoranduma o razumijevanju našao se i onaj između Narodne banke Srbije i Kineske regulatorne komisije za bankarstvo i osiguranje (CBIRC). To bi pak trebalo potaknuti suradnju financijskih sektora Kine i Srbije, kao i razmjenu ideja i iskustava u području bankarstva i osiguranja, kazala je guvernerka Narodne banke Srbije Jorgovanka Tabaković.
Jednako uzbuđenog kao kada je u Rusiji pratio eksperiment s psom koji može disati pod vodom, u Kini su Vučića fascinirali roboti kojima se razvijaju emocije i socijalne vještine. Osim robota, kinesku pomoć zatražio je u razvoju umjetne inteligencije i letećih automobila: “Da vas zamolimo za fabriku električnih autobusa i električnih automobila, do toga da znamo da radite prototip letećih automobila, hajde da probamo da nešto od toga napravimo u Srbiji”, kazao je Vučić kineskom predsjedniku.
Pomoćnik ministra obrane Nenad Miloradović izjavio je kako će Srbija od Kine nabaviti šest borbenih bespilotnih letjelica sa sposobnošću izviđanja, otkrivanja ciljeva danju i noću te gađanja ciljeva laserski navođenim bombama i raketama. Prema njegovom mišljenju radi se o “jednom od najsofisticiranijih naoružanja i vojnoj tehnologiji, koju gotovo da nemaju zemlje u okruženju.” Sporazumi koje je on potpisivao tiču se i industrijskih transfera znanja, odnosno tehnologije. Najavljena je i pomoć Huaweija u kontroli prometa u Srbiji. Radi se o investiciji također visine nešto manje od milijardu dolara. Cilj je razvijanje visoke tehnologije kako bi mladi ljudi ostajali u Srbiji. No, dok visoka tehnologija bazirana na znanju ne postane balkanska stvarnost, srbijanski predsjednik ipak se zasada morao zadovoljiti klasičnim industrijskim ulaganjima.
Stoga je njegov fokus, osim na privlačenju kineskih investicija bio i na srpskom izvozu. A u nedostatku drugih mogućnosti razmjene, Kinezima je ponudio izvoz papaka i svinjskih nogu: “Ima puno ideja o kojima razgovaramo sa Kinom. Od sitnih stvari, kako, na primer, da u narednih šest meseci rešimo pitanje izvoza svinjskih nogu, papaka i svega onoga što se kod nas baca ili ne koristi u dovoljnoj meri. Pa do toga da razmišljamo da im kažemo ‘dajte da vidimo šta ćemo sa tim litijumom i jadaritom u zapadnoj Srbiji'”, rekao je Vučić.
Između dva zla
Entuzijastični Vučić ipak nije propustio eventualne protivnike svoje politike pretvaranja Srbije u ekonomsku koloniju Kine proglasiti lijenčinama i neradnicima. Pa ipak, usprkos ovom pokušaju diskreditacije protivnika, stručnjaci upozoravaju da Kina vodi računa o svojim dugoročnim interesima, dok Srbija pokazuje evidentni manjak obzira u tom pogledu sa svoje strane. Naime, po strukturi financijskih ulaganja Kine u Srbiju primarne “investicije” svode se na različite tipove zajmova, dok su od izravnih investicija zabilježene samo one u Železaru Smederevo i tvornicu kablova u Obrenovcu.
Kineske “investicije”, odnosno krediti, koje toliko vesele Vučića zapravo izravno povećavaju zaduženost Srbije, a sve dosad investirano, barem u infrastrukturu razvija se dosta sporo. Kineski krediti daju se na 20 do 30 godina, uz kamatu od 2 do 3 posto (to je skuplje od kamata kredita međunarodnih institucija). Srbija je Kini zanimljiva zbog jeftine radne snage (u odnosu na EU), tranzitne geografske lokacije i niskih standarda ekološke zaštite. Problemi koji dolaze s kineskim poslovima, isti su oni na koje smo već navikli: erozija radnih prava, no i očuvanje radnih mjesta, zatim minimalna održavanja preuzete industrijske infrastrukture, i pad sigurnosti na radu.
Kao što smo već više puta pisali, kineske investicije na Balkanu, ne razlikuju se od ostalih stranih investicija u regiju. One u pravilu dolaze popraćene kreditima, odnosno zaduživanjem ovdašnjih zemalja kod ekonomski moćnijeg partnera. Kineski kapital, u tom se smislu ne razlikuje od njemačkog ili američkog. No, kamate su ipak čini se veće, a i radnička prava manja. Premda će EU isticati kako kineski kapital na Balkanu ne poštuje tržišna pravila, no tržišna nas pravila ovdje na Balkanu obično dovode u nepovoljnu socio-ekonomsku poziciju u odnosu na EU. Odabir između dva zla za napaćeni balkanski narod i nije neki izbor.