Vesele vijesti stigle su jučer iz Rumunjske. Naime, tamošnji referendum kojim se trebala u Ustav uvesti zabrana već zakonom zabranjenih gej brakova neslavno je propao. Ovu inicijativu, evidentnu kopiju sličnih u Hrvatskoj i Slovačkoj, pokrenule su ultrakonzervativne “nevladine udruge” nastale u istoj kuhinji netransparentnih međunarodnih ekstremno desničarskih mreža kao i pandani u drugim zemljama. Te su udruge uz obilno korištenje infrastrukture Rumunjske pravoslavne crkve, ali i drugih vjerskih organizacija, osobito evangeličkih koje imaju bliske veze s američkom ekstremnom desnicom, još 2015. godine uspjele skupiti tri milijuna potpisa kako bi prisilile vladu da održi referendum protiv LGBT prava.
No s održavanjem referenduma dosad se odugovlačilo, ali ne zato što bi pitanje bilo osobito sporno. Dapače, u rumunjskom establišmentu postoji čvrsti homofobni konsenzus. Referendum je sada ipak održan, ali samo zato što ne postoji konsenzus o drugim stvarima. Naime, većina komentatora se slaže da je ova kampanja povezana s pokušajem vladajućih socijaldemokrata da ojačaju svoju poziciju nakon niza antivladinih prosvjeda. Vlada je naime ne samo stala iza ultrakonzervativnog referenduma, nego ga na neki način i “posvojila”, nadajući se da će huškanjem na seksualne manjine uspjeti iza sebe ujediniti barem onaj dio rumunjskog stanovništva koji je sklon njegovati tradicionalne predrasude. No nije sve prošlo tako glatko.
Naime, da bi referendum bio valjan, bilo je potrebno da na njega izađe barem 30% birača. U pokušaju da osigura tu skromnu brojku, vlada je odredila čak dva dana glasovanja. Ali ništa od toga nije pomoglo. Izašlo je svega 20%, od čega je 93% glasalo za. Protivnici su naprosto bojkotirali, a apatija i nepovjerenje prema vladajućima odradili su ostalo. Za sve u Hrvatskoj, rumunjska priča ima i jednu pouku. Na gotovo identičnom referendumu 2013. za ustavnu diskriminaciju LGBT osoba glasovalo je manje od četvrtine ukupnog broja hrvatskih birača, ali je on ipak “prošao” i nametnuo ultrakonzervativce kao vrlo važan politički faktor u zemlji. Tada iza referenduma, doduše, nije stajala nepopularna vlada, nego opozicija sa svojom znatnom infrastrukturom.
Ali hrvatski referendum je uspio iz samo jednog razloga: godinu dana ranije održavao se referendum o ulasku u EU, a vlada je, bojeći se biračke apatije, ukinula sve ograničenja u smislu izlaznosti. Posljedica su dramatično različite posljedice vrlo sličnih događaja u ove dvije zemlje.