Bavarska je jedna od najvećih i najbogatijih njemačkih saveznih država, pa je ono što se politički događa tamo uvijek imalo i veliku težinu za Saveznu Republiku. No jučerašnji bavarski izbori imali su još jedan sloj važnosti: na njima su se testirale perspektive za opstanak Angele Merkel na vlasti. Sudeći prema naslovima iz većine medija, rezultat je u tom smislu jasan – Merkel je gotova, i to unatoč činjenici da se ni ona ni njezina stranka nisu ni kandidirali. Njezini koalicijski partneri u saveznoj vladi, Kršćansko-socijalna unija (CSU) i Socijaldemokratska stranka (SPD) zabilježili su najveći pad glasova. Sve to trebalo bi sugerirati kako je Merkel i njezinu politiku “dobrodošlice” izbjeglicama narod još jednom uvjerljivo odbacio.
No takva slika, koju neumorno nastoje promovirati mediji skloni tvrđoj desnici, još jednom se pokazuje varljivom. CSU, kao stranka koja je neprekidno na vlasti u Bavarskoj od 1946., redovito se sukobljavala s kancelarkom upravo oko pitanja izbjeglica. Očekujući da će im najveći izazov na ovim izborima dolaziti “zdesna”, odnosno od ksenofobne Alternative za Njemačku (AfD), bavarski su konzervativci i sami počeli snažnije puhati u ultradesničarsku trubu, zazivajući diskriminaciju izbjeglica i stranaca. No ankete su ubrzo pokazale da takva strategija može biti vrlo riskantna. Što je CSU išao desnije, to mu je snažnije padala potpora. Na kraju su morali promijeniti svoju retoriku, ali pokazalo se – prekasno. Biračima više nije bilo jasno za što se CSU zalaže.
Otpor ksenofobiji
Naravno, s obzirom na čvrstu bazu koju je razvila od 1946. naovamo, CSU je ostala uvjerljivo najjača stranka u bavarskom parlamentu i vlast bez nje nikako se neće moći formirati. Ali toj stranci predstoji period u kojem će morati odlučiti u kojem smjeru ide i to već izborom novog koalicijskog partnera. Naime, unatoč puno optimističnijim predviđanjima, AfD je osvojio svega desetak posto glasova, a druga najveća stranka u Bavarskoj nisu ekstremni desničari, već stranka Zelenih, koja zagovara olakšavanje dolazaka izbjeglica. CSU će možda morati birati između ksenofobnog AfD s jedne ili pak izbjeglicama naklonjenijih zelenih ili socijaldemokrata s druge strane. Oba izbora ugrozila bi status quo, a time i CSU-ovo sjedenje na dvije stolice, što će konzervativci svakako nastojati izbjeći.
Još važnija poruka ovih izbora je da, unatoč tome što zauzimaju gotovo sav medijski prostor, ekstremni desničari barem zasad ne uspijevaju osvojiti većinu za provođenje svojih politika. Sve čemu se mogu nadati je da uplaše neku od stranaka mainstreama i natjeraju je da pomakne svoje politike udesno. Ali to, s druge strane, može izazvati snažnu reakciju većeg dijela građana koji su više zabrinuti zbog rasta ekstremne desnice nego dolazaka migranata. Nije nevažno da je ovog vikenda u Berlinu održan antirastistički prosvjed na kojem je sudjelovalo nevjerojatnih 250 tisuća ljudi. To je brojka koju ksenofobi nikada nisu okupili, ni u Dresdenu ni igdje drugdje. Unatoč tome što kroz medije redovito dobivamo suprotnu sliku, za ekstremnu desnicu je daleko od sigurnog da “budućnost pripada njima”.