Napokon imamo i službene “rezultate”: nijedna od tri referendumske inicijative koje su ovog svibnja okupirale štandove diljem Hrvatske nije uspjela skupiti dovoljan broj potpisa. O tome je jučer ministar uprave Lovro Kuščević obavijestio Vladu, a posredno i javnost. Dakle, referendumom se neće odlučivati o Istanbulskoj konvenciji, broju manjinskih zastupnika u Saboru te o ukupnom broju zastupnika. Ipak, sve tri inicijative su bile dosta blizu potrebnom broju od 374.470 potpisa što je 10% od upisanih u Registar birača na dan početka prikupljanja potpisa.
Na kraju se ispostavilo, prema tvrdnjama Povjerenstva za provjeru potpisa, da je svaka referendumska inicijativa predala u prosjeku oko 40.000 neispravnih potpisa. Bilo je tu, kažu, svega: od umrlih ljudi preko nepostojećih OIB-a do ponovljenih potpisa. Ministar Kušćević je najavio da će svima zainteresiranim strankama biti omogućen uvid u neispravne potpise. No, kako je bilo i za očekivati, zainteresirane stranke, tj. pokretači prikupljanja potpisa nisu zadovoljni rezultatima zbrajanja te optužuju Kuščevića, ali i samog premijera Andreja Plenkovića za muljažu.
Međutim, prvo su oni otvorili prostor za sumnju. Trebalo im je dosta dugo da nakon perioda skupljanja potpisa one skupljene predaju Hrvatskom saboru. Mnogi su, sad se čini i opravdano, izrazili skepsu prema metodi skupljanja. No, ništa transparentniji na početku nisu bili ni u Vladi te su prilično odugovlačili sa samim procesom zbrajanja i tako referendumskim inicijativama otvorili prostor za sasvim legitimno preispitivanje nepristranosti institucija.
Blagi pomak
Ipak, do kulminacije je došlo prije službene objave. Prošlog je tjedna u medijima procurilo kako nema dovoljnog broja potpisa. Viđenija lica na desnici su počela prijetiti institucijama, a Nikola Grmoja iz Mosta je izveo još jedan od svojih jalovih performansa u parlamentu. Kulminaciju nije izazvala sama neslužbena objava koliko činjenica da se dogodila koji dan prije zakazanog prosvjeda u Vukovaru. Mnogi su posumnjali kako je posrijedi bio dodatan pokušaj mobilizacije. Ako je i bio, nije baš uspio.
Čini se da će ovaj proces završiti bez “događanja naroda” i sličnih prijetnji za stabilnost pozicije Andreja Plenkovića. Već se najavljuju i novi referendumi iz radionice Željke Markić: ovaj put o radu nedjeljom. Tema iduće referendumske kampanje i neposredne reakcije na neuspjeh ovih proljetnih su politički najinteresantnije stvari u ovoj priči. Naime, Željka Markić i drugi formalni i neformalni predstavnici inicijativa su zapravo optužili Andreja Plenkovića za klasno ruganje. Po njima, Plenković poručuje narodu da se ne zna potpisati. Da je nepismen.
Dakako, cijelo vrijeme je u retorici tih političkih aktera istaknuta tenzija između naroda i elita koje utjelovljuje briselski đak Plenković. No, ona se zasad više oslanjala na razliku između tradicije i modernosti. Ipak, u zadnje je vrijeme, čemu svjedoče i prve reakcija, prisutan blagi pomak prema socijalnim temama. Ne čini se da u tim krugovima ima kapaciteta da iznesu ozbiljniji pomak u tom smjeru, ali valja pratiti taj trend i njegov značaj u širem političkom prostoru.