Protest protiv neadekvatnih reakcija policije u slučaju nerazriješene smrti Davida Dragičevića prerastao je svoju prvotnu svrhu i postao narodni protest. Okupljeni građani izrazili su nezadovoljstvo rezultatima nedavno održanih izbora, ponovno izrazivši sumnju u korupciju i zataškavanja.
“Vjerujem u Republiku Srpsku koja će da kaže ko je ubio Davida Dragičevića”, riječi su Vukote Govedarice (SDS) izrečene na Trgu Krajine u Banja Luci, u nedjelju 14. oktobra, točno tjedan dana od Općih izbora u BiH, na kojima je u utrci za Predsjednika Republike Srpske, mnogima neočekivano, izgubio od Željke Cvijanović (SNSD) za nešto manje od 30 000 glasova. Prvi je to put da se lider opozicije u manjem bh. entitetu obratio građanima Banja Luke i Republike Srpske u više od 200 dana koliko traju okupljanja na središnjem banjalučkom trgu kojima se traži istina o smrti 21-godišnjeg Davida Dragičevića, iako je do sada više puta na trg dolazio zajedno sa stranačkim i koalicijonim kolegama.
Za razliku od prethodnih okupljanja, pa čak i onog, već sada mitskog skupa održanog 05. oktobra, kada je u podršku Davoru Dragičeviću na ulice izašlo oko 40.000 građana, od subote se u Banja Luci ne prosvjeduje samo zbog Davida, nego i izbornih (još uvijek preliminarnih) rezultata. I dok se na dosadašnjim okupljanjima odgovornost tražila od vladajućih struktura i institucija RS-a, za koje postoje indicije u direktnu umiješanost i zataškavanje istine o okolnostima pod kojima se Davidovo ubistvo dogodilo, na subotnjem “Narodnom protestu” pod motom Obespravljeni, pokradeni, poniženi i izdani, na odgovornost je pozvana i sadašnja, a po izbornim rezultatima i buduća opozicija u RS-u na čelu s SDS-om i njihovim koalicijskim partnerima.
Odgovornost opozicije tako se ogleda u neprihvatanju izbornih rezultata (a time niti osvojenih mandata) za koje okupljeni na Trgu Krajine, a i mnogo šire, vjeruju da su rezultat neregularnosti izbornog procesa i brojnih nepravilnosti – od neažuriranih biračkih spiskova, do ucjena i pritisaka, kupovine glasova, prepravljanja zapisnika i brojnih drugih primjera kršenja izbornog zakona. Slamka je to za koju se opozicija u RS-u morala prihvatiti s obzirom da za izborni rezultat mogu pripisati dijelom i vlastitim preletačevičima. Tako su u obraćanju medijima već u ponedjeljak lideri Saveza za pobjedu – Ivanić, Borenović, Čavić i Govedarica “odlučno” odbacili izborni rezultat uz sad već dobro poznatu krilaticu da su ishode izbora odlučili brojači, a ne birači, najavivši da će u narednim danima opozicija odlučiti o budućim koracima.
Ubojstvo, a ne nesretan slučaj
I dok opozicija odlazi da brainstorma šta i kako dalje, Davor Dragičević na ulicama Banja Luke i dalje traži istinu i pravdu za svoga sina, u procesu koji mjesecima tapka u mjestu. Krajem augusta oformljen je međunarodni tim pravnika u sastavu Duško Tomić, Nifet Feraget, Anto Nobilo i Zora Dobričanin-Nikodinović koji je preuzeo rad na ovom slučaju u ime obitelji Dragičević. Nakon niza sastanaka s predstavnicima tužilaštva i MUP-a RS-a u protekla dva mjeseca, advokati su izrazili zadovoljstvo načinom na koji se istraga vodi nakon višemjesečnih blokada, neodajući pojedinosti kao ni prognozu kada bi u javnost mogli izaći i prvi rezultati iste. Naravno, najveći napredak u istrazi ogleda se u činjenici da je policija nakon pritisaka i prosvjeda na Trgu Krajine Davidovu smrt okvalificirala kao ubojstvo, a ne nesretan slučaj utapanja kako je to isprva rečeno, što bi u konačnici, prema riječima advokatice Dobričanin-Nikodinović, trebalo značiti i da će cijela priča dobiti sudski epilog. Tako pozitivne ocjene istrage dolaze nakon skoro šest mjeseci “ulične” borbe koja je isključivo rezultat nevjerojatne ustrajnosti i odlučnosti jednog oca da izbori istinu o smrti svoga sina te podrške svih onih kojima ta njegova borba poslužila kao katalizator za višedecenijski osjećaj nemoćnosti pred sistemom. To nikako ne znači, imajući u obzir činjenicu da istragu vode isti oni ljudi s početka priče, koji su Davida Dragičevića po kratkom postupku proglasili suicidalnim narkomanom i lopovom, da će se takve pretpostavke advokatskog tima doista i ostvariti.
Za kratku ilustraciju izraženog nepovjerenja u rad institucija RS-a uključenih u slučaj smrti Davida Dragičevića, može poslužiti glavni tužilac Okružnog javnog tužilaštva u Banja Luci, Želimir Lepir. On je, u prvim tjednima istrage, pozivao obitelj Dragičević i javnost na strpljenje i povjerenje u rad svojih institucija, žaleći se na pritiske kojima su izloženi pojedini članovi Tužilaštva zbog neistina što ih u javnosti iznose pojedinci, grupe i mediji s ciljem “kriminalizacije” državnih institucija.
Potom je Lepir početkom maja, u obraćanju parlamentu RS-a na posebnoj sjednici na kojoj su poslanici raspravljali o sigurnosnom stanju u Banjoj Luci i RS-u te slučaju Davida Dragičevića, negirao navode njegovog oca da je David otet, zlostavljan i brutalno pretučen prije nego li je ubijen, kupivši tako još dva mjeseca nerada prije no što je konačno u julu, Tužilaštvo na čijem je čelu, donijelo naredbu o sprovođenju istrage protiv više NN lica svog postojanja osnovane sumnje da su lišile života Davida Dragičevića i time počinili/e krivično djelo ubojstva.
Ovisno o perspektivi
Zanimljivo je kako je Lepir ovu vijest priopćio isti dan kada se Narodna skupština RS.-a izjašnjavala, a potom i odbacila izvještaj Anketnog odbora u kojem je utvrđeno da postoji osnov sumnje da je David Dragičević ubijen. Odbranila je tada vladajuća koalicija (SNSD –DNS – SP) nekolicinu svojih prvotimaca – Dragana Lukača (ministra unutarnjih poslova RS), Darka Ćuluma (direktora policije) i Darka Ilića (načelnika Uprave za organizirani kriminal) od zahtjeva za smjenom, koji se između ostalih našao na listi zaključaka Ankretnog odbora, ali i Želimira Lepira i druge tužioce za koje se tražilo ispitivanje odgovornosti u slučaju Dragičević pokretanjem inicijative prema Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH. Iako je potvrdio da se u istrazi Davidova smrt karakterizira kao ubojstvo, Lepir je u izvještaju i dalje izražavao sumnju u takav ishod, govoreći o ubojstvu s “najnižim stupnjem vjerojatnoće”. Prema njegovoj verziji Davidova smrti tako malo jeste, malo nije ubojstvo, ovisno iz čijeg se ugla posmatra, odnosno David je ili bježao od izvršilaca pa pao niz liticu u nabujalu Crkvenu ili su ga izvršioci gurnuli u nju nakon čega je nastupila smrt utapanjem. Naredna četiri mjeseca Lepir je nastavio da se uživljava u ulogu žrtve linča te neosnovanih tvrdnji i pretnji od strane građana i pojedinih medija, koji prema njegovim riječima ugrožavaju nezavisnu istragu u slučaju Dragičević, ali i da hvatanje “sitnih riba” poput krim-tehničara u Upravi policije Banja Luka, zbog osnovane sumnje da su napravili propuste u istrazi, predstavlja kao mukotrpan rad na otkrivanju činjenica.
Baš onako kako se može opisati njegov dosadašnji učinak u otkrivanju Davidovih ubojica – nepomičan i nijem, stajao je Želimir Lepir u ponedjeljak 12. oktobra ispred Davora Dragičevića tokom obraćanja medijima njegovog advokatskog tima, a nakon četverosatnog sastanka koji su imali s čelnicima Tužilaštva. I dok su advokati hvalili trenutnu suradnju s Tužilaštvom i Lepirom, Davor Dragičević s pesnicom u zraku i Davidovom slikom prije i nakon ubojstva, gledao je čovjeka, koji bi nakon svega, i dalje trebao, da u konačnici, ubice njegovog sina izvede pred sud – u epilogu koji bi značio pravdu za njegovog sina Davida. No u tom jednom kadru i nadasve mučnom trenutku, višestruke su spoznaje. Ona možda najočitija je da Davor Dragičević teško može vjerovati da je scenarij u kojem trenutni postav Tužilaštva, protiv kojeg je i podigao krivične prijave, nakon ponovljene istrage pronalazi odgovorne za Davidovo ubistvo. Ako i kada se to desi, a imajući u vidu do sada urađeno, malo je vjerojatno da će Davor Dragičević biti uvjeren u njihovu vjerodostojnost, i to ne samo on. Takav stav isčitava se i u Dragičevićevoj posljednjoj izjavi: “Nisu mi potrebni advokati, ne pristajem na umanjenje zločina. Kao ubio ga Đorđe Rađen [osoba koja je tvrdila da mu je David opljačkao kuću]. Nije, Davida je ubila država.”
Sigurno je i da će nepovjerenje u rad tužilaštva i sudstva nakon ovog slučaja biti još i veće, bez obzira na njegov ishod, jer kakav god bude već odavno je prekasno. Jasno je i da će Davor Dragičević i grupa Pravda za Davida i dalje da se svakodnevno okupljaju na trgu Krajine u 18.00 sati, barem do 14. novembra kada ističe novi rok koji je dat vlastima RS-a. No ono što za sada ostaje nepoznanica jeste kako će postizborna politička situacija u RS-u da utiče na cijelu priču. Opozicija u svakom od scenarija nema mnogo vremena za razmišljanje i morat će u narednim danima objelodaniti stranačkim članovima, vlastitim glasačima i široj javnosti na koji se način planira boriti za eventualno ponovno brojanje ili čak poništavanje izbora, što je pak manje vjerojatno da se može dogoditi. Njihovi potezi svakako će utjecati i na daljnje korake Davora Dragičevića i grupe Pravda za Davida, ali teško da će biti presudni, jer to nisu bili ni do sada.