U fokusu regionalnih medija jučer se nalazio granični prijelaz Maljevac. Na tom su graničnom prijelazu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske boravile novinarske ekipe koje su slale breaking news i pokrivale zbivanja u real time-u. A zbivanja su uključivala pokušaje nekoliko stotina migranata da prodru u Hrvatsku i nastave svoj put prema odredištima u Zapadnoj Europi.
Situacija je, kažu izvještaji, nekoliko puta eskalirala: bio je probijen kordon bh. policajaca, a izbjeglice su ušle u sukob i s hrvatskim policajcima. Letjeli su kamenja i boce, policija je upotrijebila suzavac, a ozlijeđeno je nekoliko izbjeglica i policajaca. Prema jutrošnjim informacijama, izbjeglice su udaljene malo od samog prijelaza, tamo su probdjele noć i situacija je zasad nešto mirnija. No, nikakvo rješenje ne postoji – osim povratka izbjeglica u prihvatne centre.
Prema nekim procjenama, trenutno se u Bosni i Hercegovini nalazi oko 10.000 izbjeglica iz afričkih i bliskoistočnih zemalja. Veliki dio njih stacioniran je na području Krajine, odnosno Unsko-sanskog kantona. Naime, otuda im je najprikladnije proći granicu jer je tu Hrvatska “najtanja” i imaju najviše izgleda da se dokopaju Schengena. Cijelo proljeće i ljeto mogle su se pratiti reportaže iz Bihaća, Velike Kladuše i okolnih mjesta u kojima izbjeglice borave. A povremeno bi u medije procurili i tragovi pendreka hrvatskih policajaca na njihovim leđima. No, to nije pobuđivalo preveliku pažnju javnosti, a ministar unutarnjih poslova Davor Božinović je sve pravdao tehničko-administrativnom retorikom, politikom Europske unije, najobičnijim zataškavanjem i kriminalizacijom pomaganja izbjeglicama.
Politička kaskada
Nakon što su inicijalni period boravka više stotina, pa i tisuća izbjeglica u Krajini, obilježile reportaže o gostoljubivosti domaćina, krenuli su i prosvjedi kojim se traži njihovo micanje. S druge strane, na najvišim političkim razinama, problem se tretira kao sanitarno-represivno pitanje. Iako nipošto ne treba lokalne političke elite i represivni aparat lišiti odgovornosti, prava odgovornost leži negdje drugdje. Leži u europskoj politici koja je sanitarno-represivne zadatke autsorsala što dalje od zemalja centra kako bi navodno zaštitila demokraciju od uspona desnog populizma.
Dakle, logika je sljedeća: liberalne zemlje centra provode rasističke politike kako bi se zaštitile od uspona rasizma. I to tako da se problem prebacuje na osiromašene zemlje periferije iz kojih ljudi također bježe na Zapad. Ili da se sklapa financijski dogovor s turskim režimom i mutnim igračima u subsaharskoj Africi. O sudjelovanju u politikama i ekonomskim odnosima koji do migracija dovode da i ne govorimo. Sama realizacija rasističkog nasilja se prebacuje na druge.
Svaki udarac pendreka hrvatskog ili bh. policajca po leđima migranta koji se želi dokopati Zapada zapravo je ispušni ventil tenzija u njemačkoj vladajućoj koaliciji. I tako će funkcionirati politička kaskada od Zapada prema Istoku sve dok ne prevlada političko uvjerenje po kojem sigurnost i životne prilike Europljana ne ugrožavaju ljudi koji zbog gladi, ratova i klimatskih promjena bježe iz svojih domova. Ugrožavaju ga oni kojima su ta nesigurnost i skučenost prilika neophodni za stjecanje profita.