U prosincu ove godine poljske će Katowice ugostiti, kako upućeni kažu, ključnu UN-ovu konferenciju o klimatskim promjenama: COP24. Na konferenciji će se, između ostalog, raspravljati i o učincima Pariškog sporazuma, sklopljenog na prethodnoj konferenciji 2015. godine. Tim povodom su objavljeni rezultati studije o implementaciji direktiva iz Sporazuma u nacionalne zakone i politike. I rezultati su, u najmanju ruku, razočaravajući.
Američko napuštanje Pariškog sporazuma prošle godine, netom nakon izbora Donalda Trumpa za predsjednika, tretiralo kao se kao skandal. Kao što se to čini i sa svakom drugom sličnom naznakom: jutrošnje vijesti u svjetskim medijima o izboru Jaira Bolsonara na mjesto brazilskog predsjednika nisu propustile među predviđene skandalozne poteze uvrstiti niti najavljeno napuštanje Sporazuma. I s pravom se ti potezi tretiraju kao skandalozni. Međutim, kako spomenuta studija pokazuje, ni oni koji prihvaćaju Sporazum nisu puno bolji u praksi.
Naime, tek je 16 zemalja od 197 potpisnica dovoljno ambiciozno definiralo nacionalni klimatski akcijski plan kako bi zadovoljilo obveze iz Sporazuma. Od bogatijih svjetskih država tu su jedino Japan i Norveška. Ali tu su čak dvije države iz naše regije: Makedonija i Crna Gora. Kako kažu autori studije, instituti pri Londonskoj školi za ekonomiju i političku teoriju te Svjetski institut za resurse, obveze Pariškog sporazuma implementiraju se u zakone i politike tako da se precizno definiraju kvantitativni i izmjerljive ciljevi za pojedinu zemlju.
U studiji se proučavala dosljednost te implementacije: jesu li predviđeni ciljevi zaživjeli u nacionalnim zakonima i mjerama? Rezultati su, kao što jasno pokazuje gore spomenuti podatak, prilično poražavajući. Nešto preciznije: 157 od 197 potpisnica Sporazuma koje su inače odgovorne za 95% globalne emisije stakleničkih plinova se obvezalo na redukciju emisije u svojim ekonomijama. Od njih 157 tek ih je 58 uvrstilo u svoje zakone ciljeve vezane za redukciju emisije stakleničkih plinova. I da ponovimo još jednom za kraj: tek njih 16 je to učinilo sukladno Pariškom sporazuma. Očito, nije samo Trump problem implementacije Sporazuma: većina je itekako nevoljka.