Kolona ljudi koja se 2. septembra 2007. godine kretala prema spomeniku žrtvama novosadske racije napadnuta je i zasuta kamenjem iz dvorišta Doma vojske. Ovaj napad na antifašistički skup organizirala je nacistička banda nazvana Nacionalni stroj. To je ujedno bio i vrhunac “slave” ove grupe koja je godinama divljala po zemlji. Dvije godine ranije je, na primjer, napala sudionike tribine o ekstremnoj desnici na Filozofskom fakultetu. U međuvremenu je pažnju javnosti privlačila skupljajući ološ na ulici da bi se borila protiv “miješanja rasa” i zagovarala provedbu eugeničkih politika u Srbiji.
Više od jedanaest godina kasnije, vođa te bande, izvjesni Goran Davidović koji sam sebe naziva “Firerom”, formalno je osuđen zbog napada iz dvorišta Doma vojske. Pravda je možda spora, ali je dostižna, rekli bismo. Ali bili bismo u krivu, jer Davidović je, za početak, nedostupan srpskom pravosuđu još od 2008. kada mu je država dopustila da pobjegne i skloni se kod kolega fašista u Trst. Još je poraznija činjenica da je njemu i nekoliko njegovih kamarada određena svega jedna godina zatvora, što je ujedno i zakonski minimum za kazneno djelo za koje su osuđeni. Izazivanje mržnje inače nosi do osam godina.
I poslije Firera Firer
Obrazloženje za ovako malu kaznu je doista frapantno. Kako je navela sutkinja Slobodanka Gutović, Davidović i suoptuženici su za isto kazneno djelo osuđeni i kasnije, iako se to odnosilo na drugi incident. Sud je, drugim riječima, činjenicu da su optuženi ponavljali kazneno djelo uzeo kao olakotnu okolnost prilikom izricanja kazne. Zanimljivo je također i da novosadski nacisti nisu formalno osuđeni zbog nacizma, već zato što su se pojavili na zabranjenom skupu i izvikivali uvredljive parole. “Njihovi motivi nisu bili odlučujući pri donošenju presude, već krivično delo koje su počinili”, potvrdila je sutkinja.
Unatoč minimalnoj kazni u odsustvu, zadovoljstvo je izrazilo i tužiteljstvo, koje je također pokazalo “razumijevanje” za blagu kaznu. Možemo zaključiti da su presudom zadovoljni i pripadnici žandarmerije koji su trebali svjedočiti protiv Davidovića i ostalih. Sva četvorica su na sudu redom izjavljivala kako se “ne sjećaju” optuženih ni njihovog ponašanja. Doduše sjetili su se spomenuti kako su kamenje i uvrede letjeli s obje strane, pokušavajući tako izjednačiti krivnju. Također, iako se ne sjećaju ponašanja nacista jer se sve davno odvilo, nekako su se uspjeli sjetiti kako bacanje kamenja na sebe nisu doživjeli kao napad na policiju, stoga je ta optužba protiv nacista odbačena.
No ono što je najvažnije – ova se sramotna presuda čini sasvim beznačajnom u situaciji u kojoj je donesena. Samozvani Firer već je zaboravljen i u političkoj penziji u Italiji, a njegova se banda davno raspala. Tzv. Nacionalni stroj zamijenile su gomile novih bandi čija imena nema smisla na ovom mjestu nabrajati. Spomenimo samo da među takve spada i izvjesna Nacionalna avangarda, udruženje s otvorenim fašističkim simpatijama na čijoj je konferenciji “Ka bezbednijoj Srbiji” nedavno sudjelovao cijeli državni vrh Srbije. Evo dobre ilustracije odnosa “bezbednosnih” struktura i fašističkih bandi za sve one kojima proces protiv Firera nije dovoljno slikovit.