Nakon što je grčki premijer Aleksis Cipras prošlog tjedna najavio kako će temeljito redefinirati odnos između crkve i države, danas je objavljeno da je napravljen veliki korak u tom smjeru. Naime, prema službenim najavama iz vlade, desetak tisuća svećenika Grčke pravoslavne crkve uskoro će izgubiti status državnog zaposlenika, što ujedno znači i da im država više neće izravno isplaćivati plaće. Paradoksalno, glasnogovornik vlade Dimitris Canakopulos pohvalio se tim rješenjem kao daljnjim korakom u pravcu smanjenja broja državnih zaposlenika. Vlada “radikalne ljevice”, koja je izbore svojevremeno dobila upravo obećavajući kraj štetne politike bolnih rezova, sada svoje politike opravdava smanjenjem državnih izdataka za plaće.
No razdvajanje crkve i države već je desetljećima cilj grčkih liberala i ljevice. Naime, čvrsta veza nacionalne religijske institucije i državnih vlasti nasljeđe je ekstremno desnih režima koji su vladali zemljom nakon građanskog rata između komunista i monarhista kasnih 1940-ih, pa opet tijekom vojne hunte kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih. Iako je lijevi centar otada nekoliko puta bio na vlasti, niti jedna od tih vlada nije imala snage da se suprotstavi utjecaju crkvenih dužnosnika na politiku. Cipras je 2015. postao prvi grčki premijer koji, kao deklarirani ateist, nije položio zakletvu uz vjerski obred. Sada, pred kraj mandata, navodno nastoji i formalno učiniti državu “neutralnom po vjerskim pitanjima”.
Još jedan “kompromis”
Iako je u moćnoj Crkvi bilo dosta nezadovoljstva ovim najavama, a Udruženje svećenika je u svom priopćenju spominjalo i “izdaju”, snažan zagovornik dogovora s državom je arhiepiskop Jeronim II, formalni poglavar grčke crkve. Očekivano, arhiepiskop nije sasvim u krivu, a crkva, unatoč najavama da će se smanjiti njezin utjecaj, neće izgubiti previše. Svećeničke plaće više neće izravno isplaćivati država, ali se država obavezala da će isti iznos novca uplaćivati u poseban crkveni fond, koji će onda crkva sama koristiti za plaće. Također, crkvi ostaje golema imovina, koja uključuje i hotele, poduzeća i drugu imovinu, ali i 50 posto prihoda od imovine oko koje postoji vlasnički spor između crkve i države.
Po svemu sudeći, ovaj dogovor o sekularizaciji izgleda kao još jedan Ciprasov “kompromis” u kojem se nešto tobože mijenja, samo da bi sve ostalo isto, baš kao što je bilo i s obećanjima zaokreta od politike “štednje”. Brojni Grci već su sarkastično komentirali kako je šteta što država nije u jednakoj mjeri garantirala plaće liječnika i drugih državnih zaposlenika o čijem radu ovise ljudski životi, kao što to čini sa svećenicima.