Krajem prošlog mjeseca Eurostat je objavio rezultate o stanje ekonomije eurozone u trećem kvartalu. I nisu bili nimalo blistavi: eurozona se u trećem kvartalu nalazila na rubu stagnacije s rastom od tek 0,3%. Tada nisu bili poznati podaci za sve pojedine zemlje, uključujući i onu ekonomski najmoćniju – Njemačku. No, s obzirom na ukupni rezultat, slutilo se da i Njemačka kaska.
Ta su predviđanja bila opravdana. Prema podacima koje je objavio Destatis, njemački zavod za statistiku, BDP je u odnosu na drugi kvartal pao za 0,2%. To se prvi put dogodilo na kvartalnoj razini od 2015. godine, a predstavlja najveći kvartalni pad još od prva tri mjeseca 2013. godine. Destatis je objavio i neke druge pokazatelje koji bi trebali u određenoj mjeri objasniti ovaj pad. Izgleda da je došlo do male promjene trendova u trgovinskim odnosima.
Naime, u trećem kvartalu je pao njemački izvoz, a narastao uvoz. To se prije svega objašnjava događajima u automobilskoj industriji. Uvedeni su rigorozniji ekološki testovi na automobile što je usporilo proizvodnju. No, analitičari tvrde da to nije jedini razlog. Usporavanje kineskog rasta i tzv. trgovinski rat između Kine i SAD-a su također pridonijeli smanjenoj potražnji za njemačkim proizvodima. Što se tiče domaće potražnje, iz Destatisa tvrde da su posrijedi “miješani signali”.
Kućanstva su trošila manje nego u prethodnom periodu, ali su kompanije nešto više investirale u strojeve i opremu. Također, blago je porasla i državna potrošnja. Premda zasad nema mjesta panici, analitičari su složni da ovakvi podaci pozivaju na oprez i predstavljaju svojevrsni alarm. Iako će se vjerojatno prilike u auto-industriji popraviti, globalni trgovinski odnosi predstavljaju izazov za njemačku industriju i izvoznu orijentaciju. Ako stvari krenu u nepovoljnom smjeru, pitanje je raspolažu li njemačke političke elite i predstavnici kapitala alternativnim razvojnim modelom.