Ako postoji jedna točka oko koje se slažu gotovo svi politički analitičari i medijski komentatori širom Europe onda je to – rast nepovjerenja u političke elite. Taj se trend najuvjerljivije prikazuje postepenim padom izlaznosti na izborima i sve lošijim rezultatima nekoć stožernih stranaka liberalne demokracije: konzervativaca i socijaldemokrata. Po logici stvari, rast nepovjerenja u elite prati i rast nepovjerenja u političke institucije. Iz prostog razloga što njima upravljalju političke elite.
Različiti obrasci nedemokratskog upravljanja institucijama prisutni su u svim zemljama, a variraju intenzitetom i naglascima ovisno o nedavnoj političkoj povijesti te odnosima moći unutar Europe. Tako su, na primjer u Srbiji, vladajuće strukture u priličnoj mjeri “zarobile” državne i javne institucije. A kako to izgleda u praksi, pokazuju dva nedavno obavljena istraživanja. Jedno je odradio BIRN, a drugo Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA).
Sustavno sabotiranje političke volje
BIRN se u svom istraživanju bavio političarima i državnim službenicima koji obavljaju više funkcija na različitim razinama državnog aparata: od poslaničkih mjesta do onih u nadzornim odborima državnih firmi. Pritom su utvrdili da najmanje 230 službenika drži više funkcija i za to prima dohodak. Njih 230 prima 550 odvojenih plaća ili drugih oblika primanja za obavljanje tih funkcija. A među njima i takvih udarničkih heroja koji primaju dohodak iz čak pet izvora. I uglavnom nisu previše uznemireni upitima o ispravnosti ili moralnosti takve prakse. Neki kažu da “višak” novca daju u humanitarne svrhe. A neki kažu da imaju ljude koji rade za njih. Kako se ti ljud plaćaju, nije jasno.
Uglavnom, čini se da u Srbiji naprosto nema dovoljno kompetentnih ljudi za sve javne i državne funkcije pa oni kompetentni moraju biti multitaskeri. A izgleda i da nema dovoljno kompetentnih stranaka pa izabrani poslanici nakon izbora moraju “preletati” u one kompetentne. Time se u svojem istraživanju bavila CRTA. Sažmimo rezultate: nakon lokalnih izbora održanih prije dvije godine zabilježeno je čak 500 slučajeva stranačko preletanja. Pritom je poništena politička volja više od 60.000 birača. Naravno, prednjači Srpska napredna stranka (SNS) u čije je krilo preletilo 45% onih koji su promijenili stranačke boje.
Dakle, rezultati izbora su itekako podložni naknadnoj političkoj trgovini, a najsnažniji u toj trgovini su oni koji drže i po nekoliko funkcija u političkom aparatu. Takav razvoj parlamentarnog sustava i javne uprave vodi samo jednom ishodu: glas na izborima postat će rezultat ucjene, a ne slobodne volje. Ako glasaš za nas možda dobiješ nešto, a u suprotnom nećeš dobiti ništa. Sreća pa smo napustili jednostranački sustav.