Europska unija je prije nešto više od godinu dana pokrenula Europski savez za baterije (EBA). Motivacija za to, kako sami kažu, bila je činjenica da će “baterije će za automobilsku industriju 21. stoljeća biti jednako važne kao što su motori s unutarnjim izgaranjem bili u 20. stoljeću. Želi li EU zadržati vodeći položaj u automobilskom sektoru, ali i u sustavima čiste energije, mora raspolagati neovisnim kapacitetima za razvoj i proizvodnju baterija.”
Iako je sporna tvrdnja da Europa ima “vodeći položaj u automobilskom sektoru” – kako, osim po broju prodanih automobila, s obzirom na to da nema najnoviju tehnologiju kao što su baterije – razlog za unapređenje europske baterijske tehnologije je apsolutna nužnost. Iz EBA-e ističu kako je “u manje od godinu dana zajednica znanja i inovacija InnoEnergy Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT) pokrenula i organizirala mrežu od oko 260 dionika u području inovacija i industrije iz svih segmenata vrijednosnog lanca baterija. Ti su se ključni dionici obvezali na ulaganje u prioritetne mjere i projekte, koji se odnose na proizvodnju ćelija, prenamjenu baterija, znak za okoliš, smanjenje ugljičnog otiska u proizvodnji, centar za razmjenu informacija o recikliranju baterija, upotrebu baterije vozila za potporu mreži (vozilo-mreža) te jačanje suradnje među sveučilištima i poduzećima radi uspostave relevantnih programa obrazovanja i osposobljavanja.”
Baza djelovanja saveza za baterije svodi se dakle na industriju (“ekosustav”, materijale i baterijske ćelije), zatim regulatorni okvir na kojem se razvija strateški dokument što će obuhvaćati materijale i njihovo rudarenje te obradu, zatim na kemijskoj razini bave se sirovinama, istraživanjima te vještinama potrebnima za sve to.
Izazovi ograničenih resursa
Posebno su u današnjem kontekstu važne litij-ionske baterije, stoga je vjerojatno prioritet pronaći dovoljne zalihe litija koji na Zemlji postoji u dosta ograničenom obujmu te osmisliti cijeli sustav ne samo nabavke litija nego i njegovog kasnijeg recikliranja. Primarna funkcija litija bila bi izrada baterija za transport, odnosno automobile koje će se kasnije moći reciklirati u baterije za pametna kućanstva i manje pokretne pametne uređaje poput računala, telefona i satova.
No, trenutno smo u ranim fazama istraživanja litija u Europi što se svodi na mapiranje nalazišta. Zasad se zna da nalazišta litija postoje u Portugalu, Češkoj i skandinavskim zemljama. Sljedeća faza je rudarenje tog litija. No, na regulatornoj razini, Europa mora biti jako oprezna da se ne ponove užasne prakse iz drugih dijelova svijeta poput Čilea i Konga gdje osim izrazito ekološki negativnih praksi ima i dječjeg rada i drugih rupa u cijelom rudarskom ali i trgovinskom procesu nabavke litija. Izvještaj o tome dao je i Amnesty International koji je posebno prozvao Microsoft, Lenovo i Renault. Zanimljivo je posebno da u tablici poduzetih mjera u rubrici kompanija koje su poduzele sve dostupne im mjere za zaštitu svih osjetljivih dijelova lanca prodaje litija – stoji “nitko”.
Europa trenutno nema adekvatne pogone za preradu litija, već se on za europske potrebe prerađuje u Kini. To očekivano diže cijenu, što smanjuje dostupnost. Europska tvornica za preradu litija gradi se u Švedskoj. Odabir zemlje ima smisla – blizina nalazišta, visoki ekološki standardi i stručna radna snaga. No, ipak treba imati na umu nekoliko stvari: Europa nisu samo zemlje centra niti je Europa samo EU, stoga i balkanske zemlje trebaju samostalno voditi računa o tome kako da pojeftine i učine dostupnom ovu tehnologiju.
Naime, procjene su da će do 2025. europske potrebe za litij-ionskim baterijama iznositi 200 gigavat sati, što je prema Europskoj komisiji, tržište vrijedno otprilike 250 milijardi eura godišnje.
Šećer smo ipak ostavili za kraj, a to je još jedna potvrda predrasude o inovativnosti tržišta. Naime, tobože vodeće europsko automobilsko tržište svih ovih godina nije se samo dosjetilo litij-ionskih baterija već je opet država ta koja je morala intervenirati i pokrenuti promjenu. Pored toliko optužbi o državi kao kočnici inovacija, čudi nas da inovativne kompanije nisu platile lobiste da ranije izlobiraju državne subvencije za baterijske inovacije. Bit će da im ipak prošlostoljetna tehnologija nije rušila profite…