Talijanski se proračun za 2019. godinu, još od ustoličenja koalicije Lige i Pokreta pet zvijezda ovoga proljeća, najavljivao kao ključno poprište europske bitke između populista i eurobirokrata. Povlačile su se usporedbe s Grčkom, najavljivao se prvi pravi ekonomski test za “desne populiste”. I krenulo je ozbiljno prije mjesec dana: novi talijanski proračun je predviđao deficit od 2,4% BDP-a, a Bruxelles je, po prvi puta otkad se proračuni otamo nadgledaju, izdao odbijenicu.
Tržišta su se uskomešala, krenuli su pregovori, ali nitko nije htio odstupiti od zacrtanog. Ipak, čini se da su u Rimu prvi popustili. Kako prenosi britanski Guardian, talijanska je vlada poručila da će smanjiti deficit na 2%. Popuštanju nisu kumovali izravni pritisci i prijetnje iz Bruxellesa, već su financijska tržišta zaobilazno odradila taj posao. Naime, prošlog je tjedna pala potražnja za talijanskim obveznicama, a i cijena im je narasla. Međutim, čim se proširila vijest o ustupku, razlika u kamatnim stopama na talijanske i njemačka obveznice pala je na najnižu razinu u proteklih mjesec i pol. A pozitivno su reagirale i burze širom Europe.
Premda je još prošlog tjedna Matteo Salvini tvrdio da ustupaka nema, talijanski ministar financija Luigi Di Maio vrlo je nonšalantno objasnio ovaj potez: “Ono što je važno jest da proračun sadrži ciljeve koje smo zacrtali. Ako pregovori znače da deficit mora malo pasti, to za nas nije bitno.” Kao da je pri plaćanju računa u ugostiteljskom objektu poručio konobaru: ma zaokruži, slobodno. A ti ciljevi bi, navodno, trebali poslužiti fiskalnoj stimulaciji ekonomskog rasta. Pored toga što su takve stimulacije u Europskoj uniji zapravo ilegalne, one bi u ovom slučaju bile nedovoljne, a i krajnje proturječne uz istovremeno skromno pomaganje najugroženijima i porezno rasterećenje najbogatijih.
Kao što znamo, mastriškim je ugovorom maksimalni proračunski deficit ograničen na 3% BDP-a. Taj se ugovor više puta kršio do sada, a kako vidimo, predloženi talijanski deficit ga ne prelazi. No, Komisija misli da bi i malo niža razina deficita bila pogubna za dugoročnu financijsku stabilnost. Zato analitičari sumnjaju da će ovaj talijanski ustupak biti dovoljan i vjeruju da će Bruxelles zahtijevati dodatne promjene. Jesu li se “opasni dečki” iz Rima uplašili financijskih tržišta ili je naprosto sve od početka bio blef? Možda na kraju neće biti ni važno. Nažalost, snagu će ionako iskaljivati na slabijima: izbjeglicama.