Prema jučer objavljenom izvještaju Svjetske banke (WB), optimistično naslovljenom “Uhvatimo svjetliju budućnost”, Makedonija se još uvijek nalazi samo na korak do uspjeha. Naime, izvještaj predviđa da bi skoro rješavanje pitanja imena moglo olakšati trgovinu ove zemlje smještene u centru Balkana, što bi joj – ako dobro “iskoristi prilike” – trebalo omogućiti da dostigne “europske standarde”. Ovo je samo dio vrlo općenitih fraza preuzetih iz rječnika korporativnog novogovora i popularnih priručnika za samopomoć kakve gotovo u potpunosti dominiraju medijskom izjavom koja prati izvještaj.
I to sigurno nije slučajno. Nevolju Svjetske banke da prepozna i precizno dijagnosticira probleme makedonske ekonomije lako je razumjeti. S jedne strane, čak i po izrazito strogim kriterijima te institucije, četvrtina makedonskog stanovništva živi u siromaštvu. I to nakon što je kontroverznom promjenom metodologije WB nedavno umjetno dramatično “srezala” broj siromašnih na svjetskoj razini. S druge strane, ova institucija prisiljena je priznati kako je Makedonija dosad pedantno slijedila sve upute koje je dobivala. Dapače, ta zemlja je “lider” Zapadnog Balkana po “tržišnim reformama”.
U čemu je onda problem? Makedonija, žali se WB, ima nisku produktivnost, slabu zaposlenost, nisku obrazovanost radnika i visoku stopu iseljavanja. No dok je produktivnost posljedica primarno neadekvatne tehnologije, ostali problemi proizlaze iz izrazito niskog ulaganja u javne službe i još nižih plaća i radne sigurnosti. A upravo to su “uštede” zbog kojih su međunarodne institucije dosad hvalile Makedoniju. Čak i WB mora priznati da posljednjih godina dramatično raste nejednakost, što je vjerojatno najvažnije posljedica državnog pritiska na smanjenje radničkih prava i nadnica, te smanjenja ulaganja u javne službe.
Jedan zanimljiv podatak iz izvještaja naime navodi kako se manje od polovice makedonskog stanovništva može adekvatno grijati preko zime. To baš i nisu uvjeti u kojima se može očekivati rast njihove produktivnosti.