Startup sektor bi trebao predstavljati onu iskonsku bit kapitalističke ekonomije: važno je samo da imate dobru ideju. Nema tu ni države da pogura privilegirane, a ni različitih klanova i grupacija koji bi mogli ugroziti odmjeravanje na slobodnom tržištu. Nije potreban početni kapital, već samo ideja i malo slobodnog vremena. A ideja je navodno besplatna – samo ti padne napamet. Kao i slobodno vrijeme: svatko ga ima, samo ga neki znaju bolje organizirati.
A ako ideja valja, tu su investitori koji će uložiti. A uložit će nepristrano jer ih samo zanima vlastita zarada. Dakle, subjektivni interes doprinosi objektivnom ishodu. Čak i ako zanemarimo omjere snaga između Research&Development odjela velikih korporacija i malih garažnih pokusa, a da o državnim institutima i fakultetima ne pričamo, priča o besplatnim idejama je na klimavim nogama. Naime, velika većina startup inovatora je visoko obrazovana, što sugerira višu klasnu poziciju, a također se u procesu izrade ideja uglavnom mogu osloniti na roditeljsku podršku.
No, osim toga, većina je i muškog roda, pogotovo među najuspješnijim startupima. Prema istraživanju koje je provela investicijska firma Atomico na 175 veća europska tehnološka startup projekta, čak 93% od ukupno prikupljenih investicijskih sredstava išlo je u one startupe čiji su osnivači isključivo muškarci. Rezultati su još naglašeniji ako znamo da među tih 175 startupa njih 85% čine timovi sastavljeni samo od muškaraca. Valja naglasiti kako je situacija ista već godinama: u istraživanju provedenom 2012. godine kompletno muški timovi su primali 93% investiranog kapitala.
Čelnik spomenutog Atomica, švedski milijarder Niklas Zennström, bio je šokiran rezultatima istraživanja i u njima prepoznao razloge slabog povrata investicija u sektoru. Naime, on misli da su loše ekonomske performanse rezultat ekstremne podzastupljenosti žena. Tome je pridodao i dodatnu diverzifikaciju ljudi s obzirom na različite socijalne pozadine (valjda misli na klasu), kao i na različite etnicitete i rase. Nema potrebe sumnjati u Zennströmovu sklonost jednakosti ljudi i vjerojatno bi povećana raznolikost generirala nešto širi spektar ideja, ali teško da povrat uloženog kapitala ovisi o društvene jednakosti.
Kad bi bilo tako onda bi imali gotovu formulu društvenog blagostanja: veća inkluzivnost i jednakost vode ekonomskom prosperitetu. U kapitalizmu teško da je takva formula održiva. A to vidimo iz onog što švedski milijarder ne spominje: a kako bi dijelio taj povećani povrat na uloženo?