politika
vijest

Cipras “spašava” mirovine: premalo i prekasno

Foto: AFP / Angelos Tzortzinas

Grčki parlament je na jučerašnjoj sjednici izglasao prekid “rezova” u mirovinskom sustavu. To je učinjeno na prijedlog vlade, koja je zaustavljanje daljnjeg smanjivanja mirovina senzacionalno najavila kao svoj veliki poklon grčkim umirovljenicima. Riječ je o jednom od prvih konkretnih poteza nakon što je u kolovozu objavljeno kako su “mjere štednje” u Grčkoj zaustavljene, a zemlja spašena od bankrota. No ipak se ova, jedna od rijetkih socijalnih mjera koju je poduzela vlada formalno “radikalne ljevice”, tumači prije svega u kontekstu parlamentarnih izbora sljedeće godine.

Naime, prema relevantnim anketama, vladajuća Siriza stoji vrlo loše i mala je vjerojatnost da će se zadržati na vlasti nakon izbora. Njezini postojeći i potencijalni koalicijski partneri stoje još gore. Razloge za to nije teško pronaći. Tijekom jučerašnje parlamentarne rasprave premijer Aleksis Cipras najavljivao je kako je “došlo vrijeme da se narod nagradi za svoje žrtve”. Na to mu je vođa opozicije Kirijakos Micotakis odgovorio kako je on “veliki prevarant” koji je zapravo i smislio rezove mirovina koje je sada ukinuo, predstavljajući se kao spasitelj.

Micotakisova Nova demokracija tradicionalno je antisocijalna i antiradnička stranka, koja se nema čime pohvaliti. No vješto koristi činjenicu da je barem ostala dosljedna svojem programu, za razliku od Sirize. Micotakis nije ni ovom prilikom propustio Ciprasa podsjetiti kako je njegova stranka, koja je na vlast došla obećanjima o prekidu “mjera štednje”, na kraju u toj štednji otišla i nekoliko koraka dalje od grčke desnice. Sve to, zajedno s napetom nacionalističkom atmosferom povezanom s “makedonskim pitanjem” praktički garantira vladu desnice u sjedećem mandatu.

I to ne zato što je nezadovoljstvo nestalo. Dapače, ovih je dana izračunato kako su grčke mirovine u zadnjih deset godina “mjera štednje” srezane za nevjerojatnih 40%, a pritom se povećao broj obitelji kojima je to jedini prihod. Problem je samo u tome što je teško povjerovati da će ijedna vlada taj povijesni poraz skoro poništiti.