Više tisuća ljudi izašlo je sinoć na ulice Budimpešte kako bi prosvjedovalo protiv novog zakona koji je svega par sati ranije izglasan u mađarskom parlamentu. Prema novom zakonu, poslodavcima se omogućava da od radnika traže nevjerojatnih 400 sati prekovremenog rada godišnje, zbog čega su protivnici vlade cijelu stvar nazvali “zakonom o ropstvu”. Dosadašnji zakoni omogućavali su maksimalno 250 sati. Promjena bi, tvrde kritičari, na “mala vrata” uvela šestodnevni radni tjedan kao novu normalnost.
Na prosvjed su pozvali sindikati, a pridružila im se i većina šarolike oporbe, koja uključuje i liberale i ekstremnu desnicu. Opozicija je jučer cijeli dan bezuspješno pokušavala prekinuti sjednicu parlamenta, puštajući zvukove sirena i zviždajući, ali ti su napori naposljetku bili uzaludni, a parlamentarna većina premijera Viktora Orbána sigurna. Vlada je zakon pokušala opravdati željom da pomognu vrijednim radnicima da zarade više, tako što žrtvuju svoje slobodno vrijeme. No većina komentatora motive ipak vidi negdje drugdje.
Mržnja prema izbjeglicama, servilnost prema kapitalu
Iako je emigracija iz Mađarske slabija nego iz mnogih drugih istočnoeuropskih zemalja, ipak se i ta zemlja suočava s ozbiljnim nedostatkom (jeftinih) radnika. Razvijena infrastruktura iz ranijeg perioda, geografska blizina i jeftiniji rad su još 1990-ih u zemlju privukli njemačke proizvođače automobila. No otada se vlada bori da ih zadrži u zemlji pri čemu joj ozbiljno konkuriraju nešto udaljeniji, ali znatno jeftiniji istočni susjedi. Posljednjih mjeseci, autoindustrija se sve češće žali na nedostatak radnika koji povisuje cijenu rada.
Novim zakonom neće se samo omogućiti poslodavcima da prisile radnike na znatno više rada, nego će im omogućiti i da prekovremene sate plaćaju manje i kasnije. Mađarska je vlada, kako bi pomogla stranim investitorima, prisiljena provoditi ovakve oštre rezove radničkih prava, jer su joj druga potencijalna rješenja – poput imigracije – nedostupna, iz političkih i ekonomskih razloga.
U tom je smislu cijeli sukob zapravo i dobra ilustracija Orbánovog “suverenizma”: on se uglavnom ispoljava s jedne strane kao agresija prema izbjeglicama, koje ni ne žele ostati u Mađarskoj zbog loših radnih i životnih uvjeta, a s druge kao maksimalna servilnost prema stranom kapitalu, i to preko leđa domaćih radnika.