I dok se posljednjih tjedana i mjeseci svi u Hrvatskoj skandaliziraju nad pozadinskom političkom trgovinom, ta je praksa u Makedoniji privremeno ozakonjena i postala svojevrsni jamac društvene i državne stabilnosti. Prošle je srijede tzv. Odbor za pomirbu makedonskog parlamenta završio nacrt zakona o amnestiji. Očekuje se da taj odbor službeno finalizira dokument ovoga tjedna i da se na izglasavanje u Sobranju stavi najkasnije do 15. siječnja iduće godine.
Koga se tim zakonom amnestira? Pa one koji su sudjelovali u napadu na parlament u proljeće prošle godine. Naime, osim angažiranih huligana, doprinos su dali i članovi VMRO-DPMNE-a i visokopozicionirani policijski službenici koji su tim putem nastojali spriječiti socijaldemokrate Zorana Zaeva u preuzimanju vlasti. Stotinu ljudi je tada ozlijeđeno, ali organizatori napada nisu uspjeli u svom naumu te su izloženi sudskim procesima. Na primjer, trideset trojici se sudi po optužbi za terorističko ugrožavanje nacionalne sigurnosti.
Zakonom o amnestiji bi se uvela selektivna amnestija i “redefinirale” optužnice. Tako bi neki bili potpuno oslobođeni dok bi se nekima promijenio status: optuženima za terorizam bi se promijenila ta kvalifikacija i sudilo bi im se po optužbama za krivična djela koja sa sobom nose prilično manje zatvorske kazne. Odakle motivacija za ovakav zakon? Riječ je o političkom kompromisu: Zaevu je trebala dvotrećinska većina za potvrdu sporazuma s Grčkom o promjeni imena i morao ju je tražiti i među članovima VMRO-DPMNE-a.
Važno je naglasiti da se ne radi o skrivenoj raboti. Sam Zaev otvoreno priznaje da je to politička cijena koju je spreman platiti. Makar je i sam bio žrtva napada. Otvorenost cijelog procesa ogleda se i u činjenici da je taj odbor formiran na inicijativu osmorice zastupnika VMRO-DPMNE-a koji su nakon davanja podrške promjeni imena izbačeni iz stranke. A trojica njih, inače pod optužnicom, su doslovno sudjelovali u pisanju nacrta. Dakako, sva ta korupcijska transparentnost u svrhu “višeg cilja” naišla je na brojne kritike. Međutim, kako smo napomenuli, Zaev tvrdi da nije imao drugog izbora. A očito je imao i podršku Europske unije i SAD-a jer kritika otvorene korupcije izostaje.