Trenutno u Europskoj uniji nema vruće političke teme od migracija. Njezinim se nepovoljnim utjecajem posljednjih godina objašnjava sve: od porasta ekstremne desnice i normalizacije rasizma do problema u zdravstvu, socijalnom sustavu ili općenito ekonomiji. No dok se na leđa migranata svaljuju manje-više svi gorući problemi zapadnoeuropskih društava, analiza stvarnog utjecaja migracija potpuno je nevidljiva. Što se o njima manje zna, to je je lakše migracije prozivati kao glavnog krivca. Stoga je zanimljivo ustaljene mitove usporediti s konkretnim istraživanjem, poput onog koje je nedavno objavio OECD.
Za početak, suprotno fami o parazitima na “državnoj sisi”, migranti u pravilu, upozorava se u izvještaju, nemaju mogućnost koristiti sustave socijalne zaštite, iako jednako uplaćuju u zajednički budžet zemlje u kojoj žive. Također su znatno spremniji za rad od lokalnog stanovništva, čak iako im nisu jednako dostupni poslovi. Dapače, njih gotovo 30% prisiljeno je raditi poslove za koje su debelo prekvalificirani. U zemljama poput Austrije, Njemačke i Švedske 40% najniže plaćenih poslova obavljaju migranti i osobe stranog porijekla, a u zemljama poput Švicarske i 60%. No to nije zbog slabih kvalifikacija migranata: njih gotovo polovica s diplomom radi poslove ispod svog stupnja obrazovanja.
“Socijalizam za budale”
Također, čak 37% migranata ima fakultetsku diplomu, što je 5% više od lokalnog stanovništva. Unatoč svemu tome, migranti su znatno siromašniji od lokalnog stanovništva i to je nešto što se s vremenom pogoršava, umjesto da “integracija” dovede do izjednačavanja prava. To ne čudi ako se zna da je su u pojedinim zemljama OECD-a preko polovice migranata zaposleni čija plaća nije dovoljna da pokrije osnovne troškove. Sve to dovodi nas do drugog antimigrantskog argumenta: s obzirom da je njihov rad jeftiniji, oni predstavljaju nelojalnu konkurenciju lokalnim radnicima.
Unatoč tome što rade gore poslove za manje novca s višom stručnom spremom, postotak migranata u ukupnoj radnoj snazi naprosto je toliko nizak da ne mogu utjecati na smanjenje nadnica. Općenito, nedavni dolasci ni u jednoj zemlji ne prelaze 0,5% ukupne populacije, što znači da je njihova prisutnost svugdje, pa tako i na tržištu rada, zapravo marginalna. Jedino gdje dominira su mediji i zapaljive izjave političara. Umjesto traženja izgovora za normalizaciju ekstremno desničarskih predrasuda neutemeljenih u stvarnosti, današnju antimigrantsku retoriku bi trebalo prepoznati kao nešto sličnije povijesnom antisemitizmu, u vremenu prije Holokausta.
Riječima njemačkog radničkog vođe Augusta Babela (1840-1913) antisemitizam je socijalizam za budale. Odnosno, to je pokušaj da se krivnja za prave probleme koje se ne mogu ignorirati svali na one koji su jedna od njihovih žrtava, ali su ujedno najmanje zaštićeni i imaju najnesigurniji položaj u društvu. Nekad europski Židovi, u međuvremenu gotovo sasvim istrebljeni, danas izbjeglice iz uništenih zemalja. Svi zajedno prvo žrtve svijeta nepravde i nejednakosti, a onda i ideologija za budale.