Pomalo na prepad, uprava Grada Pule želi preko zimskih praznika provući daljnje koncesioniranje plaža i obale. No ovakvim se planovima već godinama pokušavaju suprotstaviti građanske inicijative.
Građanska inicijativa Volim Pulu proteklog je tjedna organizirala javnu raspravu o planovima davanja sedam pulskih plaža i nautičke luke Bunarina u koncesiju, a nastavak je to reakcija na već uobičajenu praksu vladajuće stranke Istarski demokratski sabor (IDS), kojom se na istarskom poluotoku važne odluke od neospornog javnog interesa donose “šoto banko” (ispod stola), izbjegavajući čak i proceduralni zakonski minimum, poput obaveznih javnih savjetovanja. Upravo je na to krajem studenog upozorila Inicijativa kad se Grad Pula na sjednici gradskog vijeća, a bez prethodnog informiranja i savjetovanja s javnošću, spremao donijeti odluku o usvajanju planova davanja gradskih plaža za gospodarsko korištenje u trajanju od 10 do 20 godina.
Radi se o uvali Saccorgiana, kupalištima Ferijalni savez, Ambrela, Punta Verudela resort, turističkim naseljima Splendid, Zlatne stijene, Valkane i Stoja odnosno gotovo svim gradskim plažama te o luci nautičkog turizma Bunarina. Pod pritiskom Inicijative, čiji su članovi i članice tom prilikom izveli i performans rasprostrvši ručnike za plažu na Forumu ispred Komunalne palače, sporne su odluke skinute s tadašnjeg dnevnog reda. U međuvremenu, Grad objavljuje javno savjetovanje u trajanju od mjesec dana, to jest od 11. prosinca 2018. do 11. siječnja 2019. godine. Savjetovanje se provodi samo putem interneta, bez ijednog javnog izlaganja i to u vrijeme božićnih i novogodišnjih praznika.
Tijekom prosinca volonteri i volonterke Inicijative Volim Pulu sa štandova na frekventnim gradskim punktovima poput tržnica informirali su građane o odlukama kojima se de facto privatiziraju pulske plaže i Bunarina te o načinima na koje mogu uputiti svoje komentare odnosno sudjelovati u savjetovanju. Konačno, Inicijativa je prošlog petka održala i javnu raspravu koju je prozvana gradska vlast propustila organizirati. Tada se u jednom od pulskih kafića, također na Forumu, okupilo tristotinjak zainteresiranih građana i građanki koji su po prvi puta putem iscrpne prezentacije mogli saznati više o navedenim planovima koncesioniranja.
Čemu koncesije?
Predstavnica Inicijative Dušica Radojčić izlaganje je otvorila pobrojavanjem kršenja propisa kad je riječ o odlukama vezanima uz koncesije. Primjerice, savjetovanje s javnošću nije uvršteno u plan savjetovanja za 2018. godinu, zatim, kao što je već spomenuto, planovi o davanju koncesija stavljeni su na dnevni red sjednice gradskog vijeća bez provedenog zakonski propisanog javnog savjetovanja, a i sadržaj planova o davanju koncesija ne odgovara propisima, budući da godišnjim planom nije specificirana propisana procijenjena godišnja naknada za pojedinu koncesiju dok u se u trogodišnjem planu davanja koncesija ne navode planirani rashodi za koncesije i prihodi od koncesija, kao ni ocjena očekivane gospodarske koristi od planiranih koncesija.
Usto, područja koja se planiraju dati u koncesiju nisu prikazana na kopiji katastarskog plana, nije navedena ukupna površina koja se planira dati u koncesiju te površina svake plaže zasebno, na pojedinim se lokacijama radi o više plaža, no nije navedeno koje se točno daju u koncesiju. Dokumentacija ne specificira ni koji se dio površine odnosi na kopno, a koji na more, budući da koncesija na pomorsko dobro obuhvaća i morski dio. Konačno, nije obrazložen ni javni interes odnosno opravdanost koncesioniranja i njegova korist po zajednicu, a važno je istaknuti da se radi o koncesijama na 10 do 20 godina. Iz Odluka koje Grad ima usvojiti se pritom ne može utvrditi, ističe Radojčić, koje su obaveze ulaganja koncesionara na primjer na plažama Saccorgiana, Zlatne stijene ili Stoja te koji će im objekti na tim plažama pripasti.
Postavlja se pitanje i što će se amortizirati na plažama poput Ambrele gdje je sve već izgrađeno. Kao u mnogim slučajevima dosad, u oči bode činjenica da se sve te odluke donose bez ikakvih studija, primjerice studija opravdanosti davanja koncesija koje nalaže Zakon o pomorskom dobru, a kojima bi se izračunalo optimalno ili opravdalo neko drugo koncesijsko razdoblje. Dakle, ostaje nejasno na temelju čega se utvrđuje trajanje koncesije od 10 ili 20 godina, odnosno zašto se amortizacija vrijednosti ulaganja ne bi mogla ostvariti u recimo pet godina. Između ostalog, uočeno je i da se planovi davanja koncesija pripremljeni za sjednicu Gradskog vijeća 28. studenog 2018. godine razlikuju od planova davanja koncesija koji su trenutno ponuđeni na e-savjetovanju, a riječ je o podacima o naknadama od koncesija.
Agresivno “plažiranje”
Neovisno o razlikama između ponuđene dokumentacije, u oba se slučaja radi o smiješno niskim iznosima koje slikovito dočarava činjenica da je riječ o prihodu od po osam kuna po glavi stanovnika Pule. Podatak je to koji je na raspravi izazvao burne reakcije i podsmijeh, aspomenimo i činjenicu da je godišnji prihod lučice Bunarina četiri milijuna kuna, kojih se grad davanjem u koncesiju odriče. Time se otvara i pitanje razlike između koncesija i koncesijskih odobrenja. Prema podacima koje je na raspravi ponudila Inicijativa, Grad Pula je 2018. godine omogućio izdavanje 113 koncesijskih odobrenja za različite gospodarske djelatnosti. Koncesijska se odobrenja izdaju na najviše pet godina, a ne isključuju niti ograničavaju javnost u korištenju pomorskog dobra. Prihod od koncesijskih odobrenja u cijelosti je prihod grada, dok se prihod od koncesija raspodjeljuje između grada, županije i države.
Prema spomenutim Odlukama Grada Pule, koncesije sadržajno mogu odgovarati istim onim djelatnostima koje se na tim lokacijama obavljaju temeljem koncesijskih odobrenja za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, što dodatno naglašava pitanje opravdanosti prelaska s koncesijskih odobrenja na koncesije. Naime, koncesija podrazumijeva pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje. Iako iz Grada Pule naglašavaju da se plaže neće ograđivati, činjenica jest, a u prilog joj govore zakoni višeg reda ali i praksa, da Grad takvo što ne može garantirati. Da su i sami toga svjesni govori i ograđivanje u Odluci – građevne čestice pomorskog dobra ne smiju se ograđivati, no samo ako to nije u suprotnosti s važećim propisima za pojedini zahvat u prostoru pomorskog dobra.
Takozvano plažiranje, kako Građanska Inicijativa Volim Pulu naziva netransparentne i po javni interes štetne aktualne prijedloge koncesioniranja posljedica je Zakona o koncesijama, iz 2017. godine, izglasanog također pomalo ispod radara, usred ljeta, a koji je proglašen krovnim zakonom i njime se uređuju i koncesije na pomorskom dobru. S tim u vezi, u pripremi je novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama koji se ima uskladiti sa Zakonom o koncesijama, izvjesno nauštrb specifične zaštite pomorskog dobra. Spomenimo tek da u Zakonu o koncesijama nigdje nije predviđeno uključivanje zainteresirane javnosti u postupak procjene opravdanosti koncesije niti u postupak odabira koncesionara, dok se u prijedlog Zakona o pomorskom dobru primjerice nalazi mogućnost dodjeljivanja koncesija hotelima i kampovima bez natječaja.
Privatni interes na javnu štetu
Fakti su to koji obaraju obećanja pulske gradske vlasti da će se o dodjeli svake pojedinačne buduće koncesije sa zainteresiranom javnosti naknadno konzultirati, a potvrdio je to na prošlotjednoj raspravi i zamjenik gradonačelnika Pule, Robert Cvek. Upitan da se pred prisutnima obveže na organizaciju prave javne rasprave odgovorio je da hoće ako postoji zakonska obveza. Već smo ustanovili da zakon predviđa i omogućuje isključivanje ili ograničavanje pristupa plažama, a iskustva diljem obale potvrđuju najgore – ograđivanje i naplaćivanje plaža kao i slabe sankcije u praksi.
Za primjere nedosljednosti i kršenja zakona dovoljno je osvrnuti se na neke ovdašnje priobalne neuralgične točke. Početak ljeta 2018. godine obilježile su prosvjedne akcije Puljana i Puljanki u popularnoj uvali Valovine na Stoji, jedinstvenoj pješčanoj plitkoj uvali u Puli, gdje se, uz ugovor o dvadesetogodišnjoj koncesiji gradi Ski Lift. Iako je ustanovljeno da i u ovom slučaju gradonačelnik može jednostrano ukinuti koncesiju, to nije učinjeno, premda zakon nalaže tu mogućnost ako koncesionar nedovoljno zaštićuje pomorsko dobro, ne provodi mjere i radnje radi zaštite prirode – nasipavanjem u sklopu izgradnje Ski-Lifta ugroženo je stanište zaštićene periske. Tu priča ne staje: koncesionar nije u propisanom roku izgradio građevinu, a u inicijalnom Elaboratu propustilo se navesti i postojanje ugostiteljskog objekta na Ski-Lift platformi.
Manipulacije prilikom postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš ovdašnjim akterima nisu strane. Primjer je tome i Grad Vodnjan koji je počinio ekocid nad dva kilometra svoje prirodne kamenite obale pretvorivši je u makadamski put nasut tucanikom iz kamenoloma – bez zakonom propisanog postupka procjene utjecaja na okoliš, koju je prethodno izbjegao obmanjujući nadležno ministarstvo da je riječ tek o dohrani postojeće plaže, a potom i manipulirajući zahvatima za koje se Rješenjem Ministarstva zaštite okoliša naređuje procjena. Istovremeno, Grad Vodnjan nagrađen je Plavom zastavom za istu devastaciju plaže, a IDS-ov je gradonačelnik pak prijetio tužbom inspektorici zaštite okoliša zbog povrede dužnosti.
Plaćenici i mučenici
Paradoks je da ako Grad i bude kažnjen, novčanu kaznu podnose porezni obveznici, a krajobraz je nepovratno uništen. Konačno, Općina Fažana nedavno je upozorila, obrativši se dopisom i nadležnim ministarstvima, da je tvrtka u županijsko-državnom vlasništvu, Brijuni Rivijera, u kampu Pineta, postavila više mobilnih kućica u zoni koja nije predviđena za smještaj gostiju. Riječ je o očitom nepoštivanju prostornoplanske dokumentacije, a dok čekamo na razrješenje i tog slučaja, šetnicu uz more između Fažane i Pinete upravo oko spornih kućica odnedavno krasi visoka žica. Žica, devastacija i privatni interes, realnost su istarskog priobalja.
Iako je Inicijativa uputila službeni poziv predstavnicima Grada za sudjelovanje na raspravi, službeni odgovor ni potvrdu o dolasku Grad nije povratno uputio pa ostaje nejasno je li Cvek sudjelovao kao ovlaštenik gradonačelnika ili osobno. U svakom slučaju, Cvekov nastup nije donio ništa novo – vrijeđanje i pokušaje diskreditiranja građanskog otpora, a valja izdvojiti one izjave čije je mjesto bez imalo dvojbe u samom vrhu Greatest Shits antologija – kao IDS-ov dogradonačelnik proziva Glas Istre za neobjektivno izvještavanje, a okupljene građane proziva kao nečije plaćenike. Prisjetimo se, Glas Istre je medij koji više od desetljeća kontrolira upravo IDS, između ostalog gušeći radničke štrajkove i disciplinirajući radnike nezakonitim otkazima, a spomenimo i da je aktualni glavni urednik nedavno prema Vijeću časti HND-a optužen za grubo kršenje novinarskih načela, i to vezano uz slučaj stranačkog kadroviranja na pulskoj Politehnici.
Iako postoje snimke, Cvek se potrudio i dan nakon rasprave na svom Facebook profilu ponoviti sljedeće: “U svoj toj skupoj kampanji postavlja se i logično pitanje, tko to financira, za jednu neprofitnu udrugu ili skupinu ljudi koji printaju materijale, snimaju videa, organiziraju javnu raspravu, to nije mali novac. Pitao sam ime te osobe, ali ne prisutne građane, nego organizatore. Bez da sam izgubio živce, to sam pitao s razlogom. Jer ako nešto do sad nikad nije bio problem, a odjednom je problem, morao je netko nečime motivirati Inicijativu.”
Zatvorena područja
No potonji pokušaj diskreditacije djelovanja Inicijative i građana koji staju u obranu javnih dobara funkcionira tek kao ilustracija modusa operandi vladajućih na poluotoku, zasnovanog na klijentelizmu i privatnom interesu. Recentno, o štetnim posljedicama novog Zakona o koncesijama ovdašnji su aktivisti upozoravali već pretprošlog ljeta udruženi u Pokret otoka, a počeci djelovanja Građanske inicijative (za Muzil) Volim Pulu sežu u 2009. godinu, kada se nastojalo doskočiti otimačini neprocjenjivih resursa poput poluotoka Muzila, kojemu je pristup nakon razvojačenja i dalje onemogućen, a razvoj grada paraliziran dvadesetogodišnjim iščekivanjem mitskog investitora prema vizijama nekadašnjeg istarskog župana Ivana Jakovčića, koji još ranih nultih izjavljuje: “Uljanik sigurno selim, ali još ne znamo gdje”.
Bolan i po grad poguban kraj brodogradilišta Uljanik aktualizirao je sve strepnje o nekretninskim mešetarenjima s naglaskom na sam Pulski zaljev, kojeg je dio, otok Sv. Katarina i Monumenti, već dan u koncesiju Danku Končaru, koji ne da nije dostavio najbolju ponudu, već je to učinio jedini. Osim što je zbog gradilišta pristup tim područjima moguć tek pješacima, odnedavno je nedostupan i dobar dio sjevernog dijela zaljeva, odnosno bivše vojno područje naziva Vallelunga 2, zbog pronalaska neutvrđene količine zaostalih vojnih projektila. Izvještavanje s mnogo posrednih navoda i neautentičnih fotografija među stanovnicima budi sumnje.
Ponovno aktiviranje Inicijative neposredno je potaknuto potpisivanjem sporazuma u rujnu 2018. između pulskog gradonačelnika Miletića u ime Grada Pule i premijera Plenkovića u ime Vlade o uvjetima, pravima i obavezama za realizaciju turističkih projekata Saccorgiana, Hidrobaza i Muzil, koji se planiraju dati u koncesiju na 50 i 99 godina. Inicijativa upozorava da se radi o velikim područjima našeg priobalja (26, 36 i 160 hektara) koja se planiraju dati (po) jednom investitoru. Ta su područja većinom u vlasništvu države, a naknada od koncesije dijeli se proporcionalno udjelu u vlasništvu. Tako je Muzil gotovo u potpunosti u vlasništvu države, pa će i naknada ići državi. Grad Pula obavezao se za sva tri projekta o vlastitom trošku izgraditi potrebnu komunalnu infrastrukturu, vodoopskrbu, kanalizaciju i komunikacijsku infrastrukturu. Stoga se, naglašavaju iz Inicijative, postavlja pitanje o financijskom učinku tih investicija na lokalnu ekonomiju.
Povratak javnog
Predradnje za ovakve projekte učinjene su 2014. godine izmjenom Gradskog urbanističkog plana, kojima se omogućila potencijalna gradnja turističkog kompleksa i golf igrališta na Muzilu, unatoč snažnom otporu stanovnika. Osim prosvjedom u proljeće 2014. godine kad su vijećnici pred prosvjednicima bili primorani bježati iz Palače kroz stražnja vrata, više od pet tisuća ljudi potpisalo je peticiju protiv tih planova. Nije naodmet spomenuti da je vulgarno shvaćanje demokracije jedan od glavnih argumenata IDS-a kojim pokušava otimačinu priobalja u vlastitoj režiji legitimirati kao izraz volje naroda. Naime, niska izlaznost na lokalne izbore rezultira činjenicom da IDS-ova koalicija vlast osvaja s tek nešto više od sedam tisuća glasova, što čini tek 15 posto registriranih birača.
O privatizaciji pulskog priobalja raspravljalo se i u studenom na panelu u organizaciji Građanske inicijative Volim Pulu i Udruge Zelena Istra. Panel je ugostio stručnjake iz raznih područja, od ekonomista, sociologa do fizičara, a kako bi se raspravilo o posljedicama monofunkcionalne eksploatacije prostornih resursa za potrebe mahom ekskluzivnih, megaturističkih projekata.
Nakon što se gradski pročelnik za prostorno uređenje pozvao na spomenuti izborni legitimitet, publika ga je izviždala, a raspravu su demonstrativno napustila dvojica profesora s pulskog Fakulteta ekonomije i turizma zbog, kako su tom prilikom kazali: “politizacije” rasprave. Istovremeno pozivanje na “akademsku raspravu na nivou” i poduzimanje političkog čina napuštanja rasprave, osim na iluzornost tlapnji o nepristranosti akademije ponovno upućuju i na bazično nerazumijevanje uloge zaposlenika javnog fakulteta, financiranih javnim novcem. Stoga se nadaje zaključak da se radi o sustavnom potiranju ideje javnog i zajedničkog u Istri, a upravo je vraćanje javnog interesa u središte rasprave najznačajniji aspekt djelovanja različitih građanskih inicijativa.