rad
vijest

Život pod turskom diktaturom: predsjednik zabranjuje štrajkove

Foto: AFP / Ozan Kose

Radnici podzemne željeznice u Izmiru, trećem najvećem gradu u Turskoj, prekinuli su rad još 10. prosinca prošle godine. U međuvremenu je njihov štrajk postao simbol borbe radnika u toj zemlji. No jučer je štrajk naprasno prekinut. Ne nekim iznenadnim dogovorom između radnika i uprave, već samostalnom odlukom, tj. ukazom autoritarnog turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Formalno obrazloženje zabrane je tvrdnja da je štrajk “poremetio transport” u gradu. “Rješenje” je da se zato kazne radnici.

A radnici su samo tražili jednake plaće kao njihove kolege. Naime, tvrtka IZBAN, koja upravlja izmirskom podzemnom, u zajedničkom je vlasništvu grada i Državne željeznice (TCDD), ali njezini zaposlenici imaju manja primalja od zaposlenika TCDD-a. Iako je štrajk formalno “samo” suspendiran, zakon je zapravo tako uređen da je ponovno pokretanje legalnog štrajka nemoguće. Takve ovlasti predsjednika sudovi su još 2014. proglasili protuustavnim, ali su nedavne ustavne promjene predvidjele izvanredne ovlasti predsjednika u “izvanrednim situacijama”.

Gdje predsjednik dođe…

Formalno izvanredno stanje međutim traje već dvije i pol godine, a predsjednik stalno koristi svoje “izvanredne” ovlasti za redovno vladanje. Dapače, primjena izvanrednih mjera toliko je redovna da pojedini kritičari govore o tome da je zapravo došlo do svojevrsnog državnog udara i suspenzije formalno parlamentarnog ustava. Štrajk u IZBAN-u samo je jedan od čak 16 štrajkova koje je zabranila vladajuća stranka, što obuhvaća tako različite djelatnosti kao što su metalurgija, rudarstvo i farmaceutska industrija.

Zanimljivo, na diktatorsku zabranu štrajka pozvala je i najveća stranka opozicije, Republikanska narodna stranka (CHP), koja je na vlasti u Izmiru. Štrajk je, s druge strane, podržala Narodna demokratska stranka (HDP), čije se vodstvo i dobar dio članstva tijekom cijelom perioda “izvanrednog stanja” nalazi u zatvorima pod političkim optužnicama. Erdoğan je pokušao ismijati obje stranke, navodeći da gdje on i njegova stranka dođu, tu više štrajkova nema. Zaboravio je dodati: samo zato što ih nasilno guše na štetu radnika.