Britanski proizvođači-potrošači solarne energije koji struju dobivaju iz panela instaliranih na krovovima svojih kuća dobili su upravo jednu od prvih bitki za transformaciju sustava proizvodnje i naplate struje.
Naime, kako piše Euractiv, u polukružnom zaokretu britanska vlada odlučila je odustati od odluke o dokidanju tarifa za eksport električne energije iz solarnih panela. Odluka znači da će kućanstva s instaliranim solarnim panelima i dalje dobivati naknadu za prodaju struje koju su sami proizveli opskrbljivačkim kompanijama, a isto će pravo imati i budući mali proizvođači solarne struje. Prema prijedlogu odjela za poduzetništvo, energiju i industrijsku strategiju (BEIS) vlada je planirala ukinuti naknade za struju proslijeđenu u distribucijsku mrežu, na što su se ozbiljno pobunili kućevlasnici, zelene organizacije i tijela sektora za obnovljive izvore energije.
Nakon uspješne intervencije, britanska vlada najavila je zamjenu postojeće sheme feed-in tarifa novim “apdejtanim” modelom naziva Smart export guarantee (SEG, odnosno na hrvatskom: garancije pametnog izvoza) koja garantira financijsku kompenzaciju privatnim i poslovnim proizvođačima za svu energiju usmjerenu u nacionalnu mrežu.
Novi model predviđa nadmetanje elektroprivrednih kompanija za struju koju će proizvesti mali proizvođači što bi potonjima trebalo omogućiti ostvarivanje najpovoljnije cijene i veću kontrolu nad tim kako se struja koju su sami proizveli kupuje i prodaje. Britanska ministrica za energetiku Claire Perry smatra kako ovaj model može premostiti jaz između postojećih modela kupoprodaje struje i pametnih sustava, prilagođenih budućnosti. Novi bi model mogao smanjiti opterećenje nacionalne mreže i realizirati decentralizirani i pametni sustav lokalnih energetskih sustava. Moguće je da će se također pokazati otpornijim na stresove i cjenovno značajno učinkovitijim, posebno s obzirom na rast električnih automobila i naprava za skladištenje energije u domaćinstvu.
Opasnost od “uberizacije” solarne struje
Opskrbljivači s više od 250.000 kupaca morat će iznijeti detaljan opis isplata za privatne i poslovne korisnike (SEG shema) koji će im prodavati energiju koju su sami proizveli. Cijene zasad nisu postavljene, moguće je sve, a zabranjene su ponude od nula funti po izvezenom kilowatt satu. Ovo je dakako negativno iznenadilo Udruženje za trgovanje solarnom energijom koje je zabrinuto oko toga hoće li propust uspostave minimalne cijene rezultirati poštenom tržišnom cijenom dobavljača. (Udruživanje u kartel i ponuda dampinške cijene naime ne bi bilo ništa neobično.)
Sve promjene odnose se na buduće proizvođače solarne struje, dok njih 800.000 u VB koji već sudjeluju u sustavu sheme feed-in tarifa od 2011. neće osjetiti nikakve promjene. Ipak, treba naglasiti da postoji rizik u samom procesu koji se zasad provodi u dobroj vjeri, a to je činjenica da stari model ističe 1. aprila ove godine, dok javna rasprava od novom modelu završava tek dan ranije. Što znači da se do izglasavanja novog modela u parlamentu otvara mogućnost za manipulaciju nad malim proizvođačima jer neće postojati pravila po kojima kompanije moraju plaćati proizvedenu struju.
Iako je ova pobjeda u ovoj bitci malena, ona je itekako značajna, jer je jedna od prvih u pravom smjeru. Iako su slične kampanje vođene u primjerice SAD-u (Nevada, Florida) i Španjolskoj, u oba su slučaja one više-manje izgubljene, odnosno završile su financijskom koristi velikih kompanija, a ne malih proizvođača-potrošača.
S druge strane, opasnost koja je također moguća s novim modelima, a koju bi možda trebalo spriječiti je “uberizacija” struje, odnosno model u kojem će bogatiji subjekti iznajmljivati krovove kuća onih siromašnijih, na njima postavljati solarne panele i sami ubirati naknade uz minimalnu rentu kućevlasnicima. Model koji bi spriječio ovakvu eksploataciju siromašnijih dijelova društva – a s ciljem socioekonomske emancipacije – podrazumijevao bi snažan model javnih subvencija za instalaciju solara u kućanstvima.