Gotovo da ne prođe dan a da se u hrvatskim medijima ne pojave nekakve europske ljestvice koje kažu da smo u nečemu najgori u Europi. Iako su često ti podaci točni, ima dosta slučajeva i kad se njima manipulira zbog klikbejt potencijala. Ili ih se tendenciozno tumači u šovinističke svrhe pa se ističe kako smo gori od Srba, Bugara, Rumunja ili u globalnim razmjerima čak i od nekih afričkih država.
No, nedavno objavljena ljestvica Eurostata o ulaganju u istraživanja i razvoj (R&D), a koju je prenio Poslovni dnevnik, pokazuje da smo u tom sektoru zaista na samom europskom dnu u društvu još nekoliko europskih zemalja. Hrvatska u R&D, država i privatni kapital zajedno, ulaže 0,86% BDP-a. Nižu razinu ulaganja imaju jedino Rumunjska, Letonija, Malta i Cipar. Na razini EU investicije u R&D iznose 2,07% BDP-a, a prednjače Švedska, Austrija, Danska i Njemačka koje jedine za istraživanje i razvoj izdvajaju više od 3% BDP-a.
Također, Hrvatska je specifična i po omjeru ulaganja između države i privatnog sektora. U Europskoj uniji privatni je sektor prosječno zadužen za dvije trećine ulaganja, dok na državu otpada trećina. U Hrvatskoj je situacija prilično drukčija: država ulaže 50% ukupnih sredstava, tj. istu razinu kao i privatni sektor. Ovakav podatak sugerira da domaće kompanije nemaju dovoljno kapitala za dugoročnu izgradnju konkurentnosti kroz tehnološki napredak i da se uglavnom oslanjaju na nižu cijenu rada.
Iz podataka na europskoj razini je vidljivo da najbogatije zemlje najviše ulažu u R&D i da ulazak u zajedničko tržište ne dovodi do famozne konvergencije. Tržište jest zajedničko, a u to u prvom redu znači: konkurencija. Zajednica ne podrazumijeva i tehnološke transfere prema periferiji i siromašnijim zemljama.