Globalni rizici postaju sve veći, dok volja za njihovim kolektivnim rješavanjem opada, zaključak je izvještaja Svjetskog ekonomskog foruma objavljenog u srijedu 17. januara. U izradi studije sudjelovalo je oko 1000 stručnjaka i donosioca odluka koji su ujedno odgovorni za oblikovanje rasprave koja se idućeg tjedna održava u švicarskom gradu Davosu.
Krojači globalne ekonomije upozoravaju na “mračne ekonomske prognoze” i još lošije geopolitičke odnose, piše Euractiv. Više od 90 posto sudionika očekuje daljnje zaoštravanje odnosa između globalno najsnažnijih ekonomskih sila. Na primjer odnos Kine i SAD-a mogao bi u martu ove godine zadobiti nove konture budući da se u martu očekuju pregovori o bilateralnoj trgovini dviju zemalja na kojima se predviđa dodatno zaoštravanje odnosa.
Povećat će se i klimatski rizici, nastavit će se pad bioraznolikosti kao i rast cyber prijetnji – uključujući lažne vijesti, gubitak podataka, hakerski napadi i narušena privatnost –popele su se na ljestvici potencijalnih prijetnji s kojima se kompanije suočavaju. Izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma nadalje upozorava na opasne “megatrendove” poput “povećane polarizacije društva”, sve veći jaz između bogatih i siromašnih te globalni uspon nacionalističkih uvjerenja. Primjerice, do 2040. godine značajno će se povećati jaz između uloženoga u globalnu infrastrukturu. Ulaganja su procijenjena na 18 bilijuna američkih dolara, dok će potrebe iznositi 97 bilijuna dolara. Neki sudionici Studije stoga sugeriraju osnivanje adaptacijske strategije za razvoj otpornosti na klimatske promjene.
Kakvi novi društveni ugovori?
Općeniti ton studije provedene u sklopu Svjetskog ekonomskog foruma je fragmentiran i parcijalan, bez uzročno posljedičnih veza u kontekstu ponašanja koja su nas dovela do mjesta na kojem se nalazimo danas. O odgovornosti za postojeće stanje se u tome izvještaju ne piše, ali manjak uzročno posljedičnih veza ostavlja dojam da se globalna ekonomija vodi po principima voluntarizma svih članova globalnog društva podjednako stoga je vidljiva nota psihologizacije problema. Iako se iz krugova oko Davosa zazivaju “novi društveni ugovori”, iz oblikovanja argumentacije teksta vidi se da se zapravo radi o želji za novom-starom uspostavom odnosa snaga između rada i kapitala – na stranu kapitala, kao što se uostalom i može očekivati od sastanka čija je najvažnija svrha očuvanje privilegija kapitala. Okupljeni u Davosu naime, pri stavu su da je svijet bolje mjesto nego što je bio prije nekoliko dekada budući da se živi duže, ekonomije kontinuirano rastu a demokracija je sada dominantan oblik društvenog uređenja na planeti. Pa ipak, ove se konstatacije ne dovode u eksplicitnu vezu sa “zabrinjavajućim usporavanjem svjetskih ekonomija”, “kontinuiranim nejednakostima” i “galopirajućom digitalnom transformacijom” te klimatskim promjenama.
Štoviše, iako okupljeni u Davosu kontroliraju cjelokupnu globalnu ekonomiju, ne može se izbjeći dojmu psihologizacije te dobro poznate i uigrane taktike prebacivanja loptice odgovornosti na niže instance pa kao problem koji onemogućava “snažniji ekonomski rast” identificiraju činjenicu globalne neujedinjenosti ljudi, a kao uzročnike impliciraju narodne mase koje glasaju za Donalda Trumpa ili Brexit. Naglašavajući “očajno potreban ujedinjeni front”, “nove društvene ugovore” i zaustavljanje polarizacije društva, kapitalisti zapravo pozivaju radničku klasu na konačnu kapitulaciju.
Radi se dakako o perspektivi na koju se ne smije pristati. Umjesto toga treba postaviti pitanje, kako je moguće da su subjekti koji uređuju globalizirano društvo – politiku i ekonomiju – i kontroliraju više od 90 posto globalnog bogatstva toliko nemoćni da umjesto rješenja i dalje nude tek izrazito analize budućih globalnih putanja?